Novosti ili manjak novoga – trendovi u prehrani
Pogledamo li unatrag po protekloj 2014. godini, prvoj koju je Hrvatska prošla kao punopravna članica EU, malo se od onoga što bi uistinu vrijedilo promijeniti u prehrani društva i na tržištu hrane ostvarilo. Trendovi u prehrani su ostali isti, u godini naizgled punoj novosti i promjena. Zato, po uzoru na one bankarske financijske pitijske prognostičke analize, evo jednog pogleda unatrag koji govori o tome što nas čeka gledajući unaprijed.
Uvoz hrane nesmetano je nastavio rasti, tako da se nastavlja nepovoljni trend daljeg smanjenja proizvodnje i tržišnog udjela (pokrivenosti) domaće hrane, a povećanja uvozne hrane po svim kategorijama. Nije jedini uzrok širenje stranih trgovačkih lanaca odnosno sve manjeg udjela domaćih trgovačkih lanaca na tržištu, nego i nastavak pada domaće proizvodnje hrane. Za posljedicu imamo rastući deficit domaće ponude, što sužava kvalitetu izbora i okreće nas povećanju rizika kupovine robe lošije kvalitete.
Pojava novih trgovina orijentiranih isključivo na OPG domaće ponuđača hrane ima neizvjesnu sudbinu, uz snažni pritisak cijena i nepovoljno fiskalno okruženje maksimalnog PDV na hranu (25% !!). Veća konkurentnost domaće proizvodnje na tom polju bi potakla snaženje ponude i širenje dostupnosti, što bi moglo rezultirati kvalitetom na planu ponude i potražnje, za snažniji razvojni moment domaćoj poljoprivredi i ostalim proizvođačkim prehrambenim granama na domaćem tržištu.
Također, usporeno, ali ipak se nastavlja snažan inflatorni trend pekarske ponude, s ekspanzijom broja prodajnih mjesta ali s (pre)malo novih kvalitetnih pekarskih proizvoda,s rijetkim iznimkama poput proteinskih krekera, primjerice.
Promjena ponude na tržištu hrane
Evo, tako izgleda zakukuljeno rečeno stanje prehrane i ponude hrane. Prevedeno – sve je teže pronaći pravu hranu najviše zbog sve tanje ponude domaćih proizvoda, kako se hrana sve više uvozi i preprodaje, a sve manje proizvodi. Oni koji proizvode hranu, muku muče s plasmanom, jer velikim stranim trgovačkim lancima nije u interesu prodavati (skuplje) domaće nego jeftine visokoprofitne proizvode iz svojih zemalja i iz vlastitog asortimana.
Kako je Hrvatska mala zemlja s malim proizvodnim kapacitetima, tako mali proizvođači nemaju izgleda u natjecanju s cijenama masovne proizvodnje, uglavnom ostaju bez pristupa policama supermarketa koji polako preuzimaju većinu kupnje prosječnog potrošača.
sve je teže pronaći pravu hranu
Svaka monopolizacija ima svoj odgovor, tako je, zasad u malom omjeru, primjetan pokušaj odgovora domaćih proizvođača i njihovo interesno okupljanje, vidljivo u trendu malih trgovina hranom s ponudom isključivo iz domaćih OPG (obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo) i proizvođača. Trendovi u prehrani sporo nastaju i još teže se mijenjaju. Zasad je malo pomaka vidljivo u Zagrebu, gdje trgovine poput Greencajga, Grga Čvarak, Eko Sever i Veronika trgovina nude proizvode domaćih OPG kakvi se ne mogu pronaći u supermarketima.
Poseban slučaj je mandarina koja je zbog ukrajinske krize i političkog sukoba EU i Rusije postala problem plasmana za domaće proizvođače jer su izgubili veliko izvozno tržište. Bolno se pokazuje nedostatak vizije o potrebi sekundarne prerade viška proizvoda. Trgovine nisu reagirale na plasman viškova, a niti domaća potrošnja nije tolika da može apsorbirati višestruko povećanje potrošnje samih mandarina koliko je bilo na lageru, pa da svatko i kupuje kilogram dnevno.
Rješenje se ukazalo u drastičnom obraćanju domaćoj potrošačkoj internet populaciji, gdje je u samo nekoliko sati skupljeno tisuće Facebook lajkova za inicijativu “Neretvanske mandarine na vaš kućni prag po 3 kn izravno od proizvođača“, koju je pokrenula internet trgovina hrane Finoteka. Sama akcija je u početku izazvala snažan interes, jer su domaći kupci voljni podržati domaće proizvođače, kada im se pruži prilika za to. Na žalost, propust je što od samoga početka nije bilo transparentno tko organizira akciju, tko stoji iza Facebook akcije, što je naknadno kod ljudi izazvalo određeni negativan osjećaj zbog nedostatka informacija i komunikacije.
Naravno, većina proizvođača nije kadra odgovarati na Facebook upite, što zbog vremena, što ne prepoznaje poduzetnost služenja internetom kao sredstvom promocije svojih proizvoda. To sve stoji, ipak, entuzijazam je bio vrlo snažan jer su ljudi vjerovali da su se vapajem obratili sami proizvođači. Nada kod potrošača je bila u tome da će domaća hrana postati lakše dostupna, znači i cijenom 3 kn i ponudom dostave u njihov kvart.
Moje nade tu ostaju, kao i ona da ćemo čim je to prije moguće, imati PDV na hranu manji od 10% ili minimalnih 5%, jer nema smisla da robu od krucijalnog značenja za zdravlje populacije plaćamo ekstra porezom. Volio bih kao nutricionist imati luksuz hranu komunicirati manje kao skupu robu, radije kao izvor hranjivih tvari iz cjelovite, prirodne, domaće hrane.
Zbog ekonomske slabosti gospodarstva i stanovništva, vidljiv je uspon konkurencije nutritivno loših a jeftinih proizvoda koji su svuda dostupni, nameću se silnim novcima od reklama i hrpom aditiva kojima se žele utisnuti u naše hladnjake, smočnice i police.
Smatram da bi to trebala biti stvar politike i promocija opće korisnih ciljeva javnog zdravstva, kao i svestranački konsenzus. Ako imamo općekorisne funkcije šuma, zašto nemamo općekorisne funkcije lokalne, cjelovite prave hrane? Realnost je, naravno, u potpunosti drugačija i daleko od mindfull eatinga koliko može biti. Loše političke vizije trebale bi brinuti sve, ne samo karijerne političare.
Kada smo već kod javnog zdravstva, pokrenuta je akcija predstavljanja nacionalnog programa “Živjeti zdravo“, imala solidan odjek u medijima. Kao nutricionist podržao sam tu akciju, i nadam se da će ostvariti svoje programske ciljeve. Upitnici i izazovi koji se pred nju postavljaju nisu laki, pa je bitna podrška svih struka uključenih u pitanje zdravlja. Ipak, živimo u zemlji u kojoj BDP nesmiljeno pada već dugi niz godina, malo tko vidi korist od zdrave prehrane, dok slabi ekonomska moć a odljev stručnih ljudi svakim danom pojačava.
Europsko deklarativno stezanje
Novi propisi o deklariranju hrane iz Europske komisije (infografika). Nakon uvođenja kontroverzne ograničavajuće legislative za dodatke prehrani i biljne preparate neslavnim Člancima 13 i 14 (Article 13, Function Health Claims i Risk Reduction Claims Article 14), EU uvodi standarde za novu prehrambenu deklaraciju. Uz određene dobre strane, poput navođenja alergena, deklariranje dodanih proteina, obaveznog navoda porijekla mesa, standardizacije veličine fonta i čitljivosti teksta bez mikroskopskih slova, tu je ograničavanje popisa sastojaka, sve ostalo prebacuje se na neki način na zdravstvene i prehrambene tvrdnje (vidi gore za 13 i 14).
Ukupno gledano, ne znam da li više zabrinjava ono čega nema na deklaraciji (trans masti, izgleda, ne postoje kao problem u EU) ili nutritivna nedorečenost novih pravila. Gledajući primjenu prethodnih direktiva u praksi, postavljaju se pitanja novog vježbanja krutosti i svrhe deklaracije za struku, koja treba dati jasan i pregledan nutritivni uvid i evaluaciju sastava proizvoda za potrošača.
Nije da zagovaram fleksibilnu i anarhističku prehrambenu deklaraciju, na kojoj svatko može pisati otprilike što ga volja (recimo, očvrsnute ili hidrogenirane ili hidrogenizirane ili otvrdnute masnoće/masti/ulja kao slobodni stih u praksi), ali deklaracija u današnje vrijeme treba pružiti dovoljno kritičnih informacija za ocjenu proizvoda. Recimo, bitan podatak o sadržaju vlakana više nije obavezan, ali isto tako i sadržaj potencijalno visoko rizičnih trans masti.
Meanwhile, preko Atlantika, USDA Nutrition label doživljava promjene nakon 20 godina, najavljujući uvođenje kalija i vitamina D na deklaraciju. Amerikanci šire, Europljani sužavaju popis. Trans masti ostaju u mraku, s razlogom ili unatoč razlozima, ovisno s kojeg kontinenta gledamo.
Ulja i trendovi u prehrani
2014. se pokazala kao dobra godina za ponudu ulja na našem tržištu, prije svega zahvaljujući afirmaciji konopljinog ulja na tržištu. Svoje mjesto uz taj pojačan interes dobivaju i laneno te kokosovo ulje. Nadam se jačanju ponude i boljim, prihvatljivijim cijenama. Za maslinovo ulje je ovo bila katastrofalna godina zbog pošasti nametnika i smanjenja uroda, i možda ta činjenica otvori prostora za osvještavanje ponude. Jer, kada govorimo o konzumaciji ulja i masti, nije mjerilo “ili-ili”, nego “i-i”. Poanta je u raznolikosti i dovoljnoj širini izbora različitih ulja i masti. U praksi to je rafinirano ulje (najčešće suncokret i repica), te manje ali regionalno zastupljeno maslinovo ulje.
Ugljikohidrati u dinamici
Protekla godina donijela je novosti u ponudi ugljikohidrata. Nekoliko je proizvođača plasiralo svoj integralni keks, uvodeći (na žalost, kasno i nakon niza bijelih rafiniranih godina zapostavljanja integralnog) cjelovite žitarice kao zdravi adut u svoj asortiman. Žalosno je da su neki proizvođači prihvatili trend cjelovitosti i lišavanja po zdravlje neželjenih sastojaka, ali uz zadršku. Tako na kraju ipak ne dobijemo 100% očekivani dobar proizvod, već poluproizvod. Čemu napraviti proizvod koji uz cjelovite žitarice sadrži hidrogenirane palmine masti i sladila, te tako “pokvari” ideju zdravog sastava? Svjetski napredni trendovi u prehrani idu prema napuštanju hidrogeniranih masti i palmine masti u hrani.
Takav pristup pokazuje zaostajanje za suvremenim konceptom zdravih funkcionalnih proizvoda koji sve više dobiva na važnosti u svjetskoj proizvodnji danas. Kada se radi proizvod koji preferira nositi imidž zdravoga, funkcionalnog ili poboljšanog sastava za zdravlje, onda on naprosto ne može biti napola realiziran. Kada kupujemo kruh, ne dobijemo pola svježeg a pola tjedan dana starog, jer je prodavaču tako jeftinije proizvesti a bolje zaraditi. Ideja je da svi sastojci proizvoda odabrani prema kriteriju da budu nutricionistički prihvatljivi.
Dva minusa u prehrani ne čine plus. Ta retro praksa još uvijek je živa, i žalosti svaki put kad je vidim u primjeni kod novih proizvoda prehrambene industrije. Svjetski trendovi u prehrani kod nas dolaze sa zakašnjenjem, čini se. Kao valovi nekog dalekog događaja, kojima treba dugo vremena da stignu do naše obale. A i tada često znaju biti slabi i jedva primjetni.
Preporuka potrošačima je – čitajte deklaracije, informirajte se o sastojcima kako bi mogli razlikovati ono što se želi prodati pod zdravo od onoga što je dobar proizvod. Trendovi u prehrani se ne mijenjaju nekom politikom ili u masovnom pokretu. Više je stvar osviještenog i informiranog osobnog izbora. Ne vjerujte reklami kao vodilji za odabir proizvoda. Koliko god zavodljivo istaknutim sastojcima ciljaju pričiniti svoj proizvod kao namirnicu zdraviju i funkcionalniju od prirodne.
