Anemija je stanje koje godišnje pogađa nemali broj populacije. Međutim, postoje različite vrste anemije. Najčešće se u govoru misli na manjak željeza odnosno sideropeničnu anemiju. U tom smislu, ovdje će biti u fokusu prehrana kod anemije koju definira manjak željeza.
Ako ne želite čitati cijeli tekst, nego vas zanimaju određeni dijelovi, preskočite ovdje:
– lista namirnica bogatih željezom
– primjer jelovnika
prehrana kod anemije
Anemija je stanje uzrokovano manjkom crvenih krvnih stanica i hemoglobina zbog nedostatka željeza i eritropoetina (EPO). Prehrana kod anemije ima za cilj nadoknaditi manjak željeza kako bi se proizvodnja eritrocita vratila na normalne razine.
Tretman anemije znači povišen unos željeza za nadoknadu gubitka. Najčešće se kombinira prehrana kod anemije ojačane uz suplementaciju željeza. Kod težih stanja za manjak željeza koriste se i injekcije za hitnu nadoknadu. Uz veći unos željeza, obično se pojača i unos vitamina C, folata te vitamina B12.
U nastavku više o tome kako izgleda pojačana prehrana kod anemije? Kako je najbolje prilagoditi izbor namirnica za podršku liječenju anemije? Kako hranom brže nadoknaditi manjak željeza? Prva pomisao većine bude:
“Koje namirnice su bogate željezom?”
Prije nego krene potraga gdje ima najviše željeza u hrani, dobro bi bilo znati nešto više o njegovoj ulozi u tijelu. Uz to dati i malo više svjetla na posljedice koje njegov deficit nosi sa sobom. Anemija je ozbiljno stanje koje se može odraziti na imunitet i srčane probleme, uz ostale nuspojave.
MANJAK ŽELJEZA I SIMPTOMI
Željezo je jedna od esencijalnih mineralnih tvari. Poput drugih elemenata esencijalnih za život, ne postoji način da ga tijelo proizvede. Budući ga ne možemo proizvesti, mora se unositi iz vanjskih izvora.
Koristi se primarno za izgradnju hemoglobina. Mala molekula u čijem središtu je željezo ima zadaću prijenosa kisika iz pluća do svake stanice. 2/3 željeza u tijelu nalazi se vezano u hemoglobinu. On je važan dio crvenih krvnih stanica (eritrociti), zaduženih za promet kisika i ugljikovog dioksida u tijelu.
U plućima se hemoglobin u razmjeni plinova zasiti kisikom, koji će u nastavku putovanja od srca dalje raznositi tijelom. Svaki otkucaj srca tjera krv kroz tijelo i donosi do stanica eritrocite bogate kisikom. Ovo je osnova biologije koju su svi učili u školi. Naše životne funkcije praktično su zasnovane na kisiku. Manjak željeza ima izravan utjecaj na samu osovinu naše fiziologije.
Manjak željeza znači manju mogućnost proizvodnje hemoglobina i niži volumen eritrocita u krvi. Posljedice su brojne, i odražavaju se na sva tkiva. Sa sobom donosi prepoznatljive simptome (umor, pad energije). Svaka stanica osjeća posljedicu nedostatka kisika.
Narušena kvaliteta života, razina energije, tjelesna i mentalna kondicija, kapacitet za vježbanje. Sve su to područja koja su direktno povezana s razinom željeza i normalnim brojem crvenih krvnih stanica (eritrociti).
Anemija se ogleda u različitim simptomima kao posljedica deficita željeza i manjak krvnih stanica. Simptomi anemije se razlikuju od osobe do osobe. Neki od češćih su slabost, manjak energije, brzo zamaranje, pad fizičke kondicije.
Osobe s anemijom lako se iscrpe i zapušu kod iole jačeg fizičkog napora. Tu su i neugodne vrtoglavice, ubrzani puls. Često uz bljedilo kože, hladne ruke i noge. Pokazuje se i kroz lošije zdravlje noktiju i kose, lomljivost, slabiji izrast.
Može doći do promjene raspoloženja, osjetljivosti i brze iritacije. Skraćena i slabija sposobnost koncentracije, teže ide pamćenje. Na primjer, kod djece i mlađih ljudi se to na nastavi vidi da su često pospani i teško prate dulje izlaganje gradiva.
Nerijetko dođe do pada apetita, čime se problem samo produbljuje. Manji unos hrane i preskakanje obroka dodatno produbljuju deficit željeza. Nije rijetko da tijelo pokazuje želju za neobičnim vrstama hrane. Poput svojevrsnog signala da mu nedostaje željeza.
Zato je anemija puno više od nedostatka željeza. Povratak rezervi željeza u normalne okvire stvara osnovni preduvjet u povratak tijela u stanje ravnoteže. Anemiju se rjeđe gleda kroz gore navedene posljedice, češće kao puki manjak željeza.
Kvaliteta života i ono što anemija na neki način uskrati, također je potrebno uzeti u obzir. Ne samo kad deficit ode predaleko i simptomi postanu bremeniti. Valja reagirati na vrijeme.
Ne ulazeći u analizu razloga za ove brojke, problem je zajednički – manjak željeza. Prehrana kod anemije je prvi korak u sklopu liječenja. Međutim, problem s vraćanjem razine željeza iz manjka u stanje ravnoteže nije tako jednostavan. Potrebno je gledati širu sliku, zato se prehrana kod anemije gleda u široj slici.
SADRŽAJ ŽELJEZA
Kao i za druge esencijalne nutrijente, prvo treba znati nešto o prometu željeza u tijelu. Kako se unosi u organizam, kako se gubi. Ovdje stvari postaju zanimljive. Čovjek, poput drugih sisavaca, nema put izlučivanja željeza iz organizma. Status željeza računa se kao promet ulaza i gubitka.
Željezo u tijelu se nalazi raspodijeljeno u nekoliko tkiva i stanica. Računica stavljena na vagu izgleda ovako. Ukupni sastav željeza u tijelu je od 1,5 do 6 grama. Uzmimo za primjer zdravog muškarca koji sadrži 4 g željeza u tijelu. To je 4.000 mg (miligrama).
Tipična razdioba tog iznosa bi bila 2,5 grama (2.500 mg) unutar eritrocita u obliku hemoglobina. Zalihe čine do 1 grama (1000 mg) u jetri, slezeni i drugim manjim tkivnim rezervama. Ostalih 500 mg raspoređeno je u mišićima skeleta (mioglobin), citokrom enzimima i drugim feroproteinima u tijelu. Mali dio nalazi se aktivan u stanicama zadužen za mnoge reakcije u metabolizmu.
Od ukupno iskazane količine u tijelu, same rezerve željeza su prilično tanke. Između 600 do 1000 mg za muškarca, te svega 200 do 300 mg za ženu. Željezo najvećim dijelom skladištimo u jetri, slezeni, koštanoj srži, dvanaesniku tankog crijeva te skeletnim mišićima. U rezervama se nalazi vezano na proteinske nosače, u obliku feritina i hemosiderina.
Brojka će možda biti jasnija ako usporedimo sa zalihama drugih makro minerala. Uzmimo za primjer kalcij kojeg u tijelu imamo blizu jednog kilograma. Da, to je 1 kg ili 1.000g, ili 1.000.000 mg. Od toga je najveći dio u kostima (99%).
Usputno je zanimljivo navesti da Zemlja ima jezgru od željeza. Zahvaljujući tome imamo magnetno polje, i brojne druge sastavnice mogućnosti života na našoj planeti. Željezo je uvijek nekako u središtu stvari. Za veći dio vrsta je esencijalan za život. Od bakterija do prokariota, uključujući sve vrste koje imaju krvni sustav.
APSORPCIJA I GUBITAK ŽELJEZA
Kako izgleda vaga ulaska i izlaska iz tijela? Iz tijela se svaki dan gubi mala količina. Od 0,5 do 1-2 mg miligrama željeza. To je redovan gubitak, koji ne računa menstruaciju, ozljede i razna krvarenja rana ili u probavnom traktu.
Mjesto gdje se odvija redovni gubitak? Ljuštenjem stanica epitela crijeva i vanjske kože, te sitnija krvarenja. Recimo, porezotine kod brijanja ili sitnije ozljede kože.
Ravnoteža količine željeza u tijelu se odvija na zanimljiv način. Organizam zapravo nema mehanizam ili put kojim bi željezo izlučivao van. Slobodnog željeza otopljenog u krvi ima u zanemarivoj količini. Stoga praktično nema izlaznog puta putem bubrega ili znoja.
Kako je ukupni gubitak iz tijela mali i odvija se sporo, u normalnim uvjetima hranjenja, čovjek bi pomislio da se relativno lako nadoknadi kroz uravnoteženu prehranu. Ali stvari nisu tako jednostavne.
Tijelo se, uz korištenje njegovih sposobnosti razmjene elektrona i prijenosa kisika, ujedno brani od željeza. Osobito od viška željeza. Koliko god bilo važno za ključne životne procese, željezo je ujedno toksično. U većim količinama radi štetu na staničnoj razini, sve do oštećenja tkiva.
Viškove željeza tijelo viškove skladišti u parenhimalne stanice jetre, ali i srca i (miociti, hepatociti) i drugih endokrinih organa. Stanje u kojem tijelo skladišti višak željeza zovemo hemokromatoza. Kako nemamo način izlučivanja, od nakupljanja viška se branimo posredno.
Glavni igrač u regulaciji željeza u tijelu je hormon hepcidin. Najvećim dijelom luči ga jetra. Vrlo male količine luče se lokalno u probavi, srcu, mozgu i nekim drugim organima. U cirkulaciji se gotovo ne mogu primijetiti, pa uglavnom govorimo hepcidinu iz jetre kao ključnom regulatoru količine željeza u tijelu.
Uloga hepcidina je primarno kroz smanjenje stope apsorpcije željeza u organizam, ali i na druge načine (ometa njegovo oslobađanje odnosno reciklaciju kod razgradnje eritrocita u makrofagima). Također upravlja otpuštanjem rezervi željeza u jetri i stanica u tankom crijevu.
Željezo se u tijelo apsorbira u prvom dijelu tankog crijeva. Ključnu ulogu u tom procesu igra feroportin. U stanicama crijeva hepcidin koči oslobađanje željeza iz feroportina i time ograničava apsorpciju željeza u krv.
Jetra luči više ili manje hepcidina ovisno o potrebama. Niske razine željeza ili je povećana proizvodnja crvenih krvnih stanica smanjuju razinu hepcidina. Tada želi povećati unos željeza. Ako je tijelo u stanju hipoksije, tj. smanjene razine kisika u tkivima ili kod upalnog odgovora (infekcija ili ozljeda, boravak u planinama), povećava razinu hepcidina.
Čak i nakon vježbanja. Upalni odgovor će prolazno podignuti razinu IL-6 (interleukin 6), jednog od upalnih citokina. Povišeni IL-6 osim upalnog odgovora sa sobom povlači lučenje hepcidina. Ukratko, hepcidin tijelo štiti od preopterećenja željezom, poput kočnice na mjestu njegova ulaska i reciklacije. To je jedini način, budući nemamo puta ili mehanizma kojim bi željezo izbacili van.
Zbog toksičnosti željezo ne puštamo da slobodno cirkulira po tijelu. Stalno je vezano u sigurnost proteinskih nosača i skladištara (transferin, feroportin feritin, hemosiderin, i dr.). U zdravom stanju ravnoteže, količina je otprilike raspodijeljena pola pola između smjera cirkulacije (feritin) odnosno zaliha (hemosiderin). Transformacija feritina u hemosiderin je drugi važan potez u zaštiti od toksičnosti željeza.
Željezo je kemijski element koji je reaktivne prirode. U stanicama može primati ili davati elektron, prelazeći iz Fe2+ (fero) u Fe3+ (feri) stanje. To je njegova glavna korist za naš metabolizam kod izmjene elektrona, ali je ujedno opasnost. Poput dvostruke oštrice. Koristan nam je kao dio hemoglobina i mioglobina u mišiću, te u sastavu brojnih enzima.
U tijelu će u slobodnom obliku rado stupati u interakcije s biološkim molekulama (stanični proteini, membrane, DNK), kad mu se pruži prilika. Pritom ih oštećuje tražeći elektrone za svoje oksido-redukcijske mijene. Jedan od primjera je interakacija s hidrogen peroksidom i produkcija slobodnih radikala.
Tijelo se stoga brani od akumulacije viška željeza, kako moguća šteta ne bi otišla van kontrole. Glavni način prevencije štete i obrane je gore opisano ograničenje unosa željeza i njegove raspoloživosti. Unatoč kočnicama, granica unosa željeza je iz dodatnog opreza prilično nisko postavljena.
Tijelo iz hrane prilično slabo upija željezo. Iz hrane u kojoj ga ima, naravno. U prosjeku se iskoristi 10% od prosječnog unosa (Papanikolaou & Pantopoulos, 2005). Ovisno o potrebi, ta stopa može se povećati, ili biti manja. Niske razine željeza u tijelu znače niske razine hepcidina. Time se kočnica otpušta i stvaraju uvjeti za bržu nadoknadu.
To govori da će u standardnim uvjetima iskoristiti 1 do 2 mg od dnevnog unosa oko 10 mg. Međutim, sustav apsorpcije je adaptabilan i može se višestruko povećati sposobnost iskorištenja kada je tijelo u deficitu željeza. Tako ćemo u stanju manjeg pomaka nutritivne ravnoteže dobro nadoknađivati gubitke, jer nisu veliki.
U stanju anemije deficit je značajan, pa ponekad niti pojačana spremnost unosa više nije dovoljna da uhvati korak s potrebama. Međutim, čak i u stanju anemije, tijelo još uvijek ne želi naglo otvoriti vrata i omogućiti gomilanje željeza u kratkom vremenu.
Drugi razlog je u tome da je glavna linija potrošnje željeza proizvodnja hemoglobina i krvnih stanica. To ne ide tako brzo kao što je prikazano u filmovima znanstvene fantastike. Biokemiju nije moguće svemirski ubrzati niti u kraćem vremenu značajno povećati obujam proizvodnje eritrocita u koštanoj srži. Tijelo ima granice.
Zato nadoknada deficita željeza zahtijeva vrijeme. Može trajati mjesecima. Unatoč sposobnosti povećanja stope apsorpcije u stanju manjka željeza, unos je još uvijek limitiran. Pored povećane količine željeza, prehrana kod anemije ima i druge promjene kako bi usmjerili što veće iskorištenje u smjeru obnove broja krvnih stanica.
APSORPCIJA I NAKUPLJANJE ŽELJEZA
Apsorpcija željeza odvija se najvećim dijelom u enterocitima početnog dijela tankog crijeva. Povećava se u stanju sniženih rezervi u tijelu (niži hepcidin). Smanjuje se u stanju dobro popunjenih rezervi ili viška (visok hepcidin).
Niska razina hepcidina (povećana apsorpcija željeza) može biti i posljedica određenih bolesti, poput genetske bolesti hemokromatoze. To je nasljedna bolest mutacije HFE gena. Manjak hepcidina zabilježen je kod anemija kroničnih bolesti (kronične bolesti bubrega, karcinom, virusni hepatitis C, Crohnova bolest, dijabetes tip 2).
Pojačana apsorpcija normalno je uzrokovana deficitom željeza u tijelu. Primjerice kod ozljeda s krvarenjem, menstruacije ili krvarenja iz probavnog trakta.
Apsorpcija željeza u hrane također ovisi o vrsti spoja u kojem se nalazi u hrani. Razlikujemo dvije vrste spojeva. Jedne zovemo nehemsko željezo. Nalazi se u biljnim namirnicama. Hemsko željezo nalazi se u mesu. Meso sadrži hemsko i nehemsko željezo, biljke sadrže nehemsko željezo.
Postoje doduše određeni izuzeci, poput leghemoglobina. To je vrsta hemskog željeza koja se može pronaći na korijenčićima soje. Naziv je kombinacija riječi leguminoze i hemoglobin. Negdje ga zovu i legoglobin. Proizvodnja leghemoglobina odvija se samo u prisustvu Rhizobium bakterija.
Budući korijenčići soje nisu na dnevnom jelovniku većine osoba, ovaj kuriozitet se obično zanemaruje na listama namirnica koje dijelimo po hemskom i nehemskom sastavu. Važna je to razlika, budući se nehemsko željezo značajno slabije iskorištava u odnosu na hemsko željezo.
Time postaje gotovo jednako bitno koji oblik željeza neka hrana sadrži, a ne samo količina. Razlika u iskoristivosti je vrlo značajna. Stopa apsorpcije hemskog željeza je do 8 puta veća od nehemskog. To se obično “zaboravlja” u tekstovima koji tablicama licitiraju koliko je neka hrana “bogata” na željezu.
Nehemsko željezo nalazi se u hrani uglavnom u obliku Fe3+. Kao takvo ne može ući u organizam. Za apsorpciju je potrebna pretvorba u Fe2+ oblik. Apsorpcija se odvija u duodenumu (prvi dio tankog crijeva). U crijevnim resicama (mikrovili) nalazi se enzim reduktaza (DctyB, duodenalni citokrom B).
Prevodi željezo iz 2+ u 3+ (fero u feri), u oblik potreban za apsorpciju. Isti proces radi dobri stari vitamin C. Dalje željezo u fero obliku ulazi u prvi sloj stanica kroz dva puta apsorpcije (Lane, Bae, Merlot, Sahni, & Richardson, 2015). Ulazak iz stanica u krv regulira hormon hepcidin. Ako je hepcidin visok, potiskuje feroportin i željezo se ne otpušta u krvotok.
Ako je nizak, željezo nastavlja dalje svoje putovanje. U krvi se veže na nosač transferin koji se luči iz kosti. Prije toga još jednom pretvara oblik u Fe3+
LABORATORIJSKE PRETRAGE ŽELJEZA
Feritin i hemosiderin su oba oblici u kojima se željezo skladišti u tijelu, ali postoji razlika u njihovoj strukturi i dostupnosti za uporabu. Feritin se smatra primarnim skladištem željeza. Hemosiderin se formira kao sekundarno skladište željeza, posebno kada je koncentracija željeza u tkivima vrlo visoka.
Građa hemosiderina je složenija od strukture feritina. U krvi se može nalaziti samo u tragovima, obično kao posljedica razgradnje crvenih krvnih stanica i otpuštanja hemosiderina iz makrofaga u krvotok. Međutim, njegova prisutnost u krvi obično nije dijagnostički relevantna.
Za određivanje statusa željeza koristi se više krvnih parametara. U sklopu određivanja krvne slike (eritrociti, hemglobin, hematokrit) odvojeno se mjere stanje feritina te kapacitet vezanja željeza na transferin (TIBC, UIBC).
Jedan od ključnih testova je ukupna sposobnost vezanja željeza (TIBC, total iron-binding capacity) i nezasićena koncentracija vezanog željeza (UIBC, unsaturated iron-binding capacity). TIBC se odnosi na kapacitet transferina za vezivanje željeza. UIBC se odnosi na količinu transferina koja trenutno nije zasićena željezom.
Ti testovi pomažu u procjeni sposobnosti tijela da apsorbira i transportira željezo, te mogu biti korisni u dijagnosticiranju stanja poput anemije ili prekomjernog unosa željeza.
Nemojte dijagnozu postavljati sami čitajući nalaze krvi. Uvijek se obratite liječniku za očitanje nalaza i donošenje zaključaka.
NAMIRNICE BOGATE ŽELJEZOM I PREHRANA KOD ANEMIJE
Koliko smo vidjeli do sad, organizam održava ravnotežu željeza uglavnom kroz recikliranje. Malu količinu koju pritom gubi, nadoknađuje hranom. Kod značajnijih gubitaka, potrebno je korigirati količine unosa željeza. Željezo se kod manjih gubitaka može nadoknadi kroz iole uravnoteženu prehranu.
Kod većih, uz uputu liječnika, u praksi su različiti preparati željeza. Folat i vitamin B12 važni za iskorištavanje željeza u sintezi krvnih stanica. Uobičajeno se uz željezo pridoda vitamin C radi pojačanja apsorpcije i iskorištenja. Tako se dobije lista suplemenata šira nego je samo željezo.
Ovdje je popis namirnica i pripadajućih vrijednosti željeza. U pravilu treba računati da je iskorištenje željeza iz biljnih izvora inferiorno mesu i ribi. Naglasimo još jednom razliku u iskoristivosti. Hemsko željezo se iskorištava i deset puta više od nehemskog.
| Vrsta željeza | Namirnica | Količina (u gramima) |
|---|---|---|
| Hemski izvori | Kamenice (6 školjki) | 6,1 mg |
| Sardine (100g) | 2,9 mg | |
| Nemasna junetina (100g) | 2,5 mg | |
| Piletina, prosjek (100g) | 1,3 mg | |
| Puretina (1 filet, 85g) | 0,9 mg | |
| Nehemski izvori | ||
| Tofu (100g) | 2,7 mg | |
| Leća, suha (1 šalica) | 6,2 mg | |
| Špinat, svježi (100g) | 2,7 mg | |
| Cikla salata (100g) | 1,8 g |
Evo nešto šire liste namirnica s pregledom vrijednosti željeza na 100 grama.
| Skupina hrane | Željezo/100 g namirnice |
|---|---|
| MESO I RIBA | |
| Goveđi ramstek | 3,6 mg |
| Govedina mljevena pirjana | 2,7 mg |
| Svinjski kotlet na žaru | 0,7 mg |
| Janjetina, pečeni but | 1,8 mg |
| Piletina pečeno bijelo meso | 0,7 mg |
| Jetrena pašteta | 5,9 mg |
| Svinjske kobasice | 1,1 mg |
| Hamburger slanina, popržena | 0,6 mg |
| Pečena jaja | 2,2 mg |
| Losos | 0,4 mg |
| Skuša na žaru | 0,8 mg |
| Kozice kuhane | 1,1 mg |
| Tuna (konzervirana) | 1,0 mg |
| MAHUNARKE | |
| Zapečeni grah u umaku od rajčice | 1,4 mg |
| Grah iz konzerve | 2,0 mg |
| Slanutak kuhan | 2,0 mg |
| VOĆE, ORASI, SJEMENKE | |
| Smokve suhe | 3,9 mg |
| Marelice suhe | 3,4 mg |
| Datulje suhe | 1,3 mg |
| Bademi | 3,0 mg |
| Brazilski orah | 2,5 mg |
| Maslac od kikirikija | 2,1 mg |
| Lješnjaci | 3,2 mg |
| Sjemenke sezama | 10,4 mg |
| Sjemenke suncokreta | 6,4 mg |
Gore navedene namirnice su samo primjeri. Na njih nije primijenjena stopa iskorištenja. Premda se može učiniti da neke biljne namirnice imaju više željeza, ono nije u cjelini dostupno. Na žalost, nehemsko biljno željezo je vrlo slabo iskoristivo.
meso
Stopa iskorištenja ide do 40%, ovisno o načinu pripreme i sadržaju željeza
VOĆE, POVRĆE, ORASI
Stopa iskorištenja je do 5%, ovisno o sadržaju i vrsti pripreme
Zato se biljni izvori željeza uzimaju kao inferiorni mesu. Cikla na žalost nije bogat izvor željeza, premda “na papiru” ima gotovo jednako željeza kao piletina. Osim vrlo jasne razlike u iskorištenju hemskog i nehemskog oblika, postoje i dodatne prepreke koje vrebaju na željezo u određenoj hrani.
PREHRANA KOD ANEMIJE NIJE SAMO TRPATI ŽELJEZO
TVARI KOJE OMETAJU ILI POBOLJŠAVAJU APSORPCIJU ŽELJEZA
Postoji više sastojaka u hrani koji imaju utjecaja na apsorpciju željeza. Jedni pospješuju, drugi ometaju. Na (-) stranu idu polifenoli, fitati, tanini, oksalati i kalcij. Na (+) strani su vitamin C i životinjski proteini (meso, riba, perad). Svi navedeni utjecaji odnose se na apsorpciju nehemskog željeza, s izuzetkom kalcija koji smeta i hemskom i nehemskom podjednako.
Još jednom se pokazuje da hranu ne možemo gledati idealistički u svjetlu crno bijelo, ili dobro ili loše. Umjesto toga hrana i njeni sastojci su više kao međuigra, ples. Postoje veliki i mali, smetnje i poticaji, prepreke i pojačanja. Mnoge hranjive tvari tako imaju dva lica, jedno hranjivo (nutrijenti) i drugo koje može biti negativno (antinutrijenti).
POLIFENOLI
Polifenoli su fitonutrijenti koji se nalaze u povrću, voću, sjemenkama i orašastim plodovima. Tipični primjeri namirnica bogatih polifenolima su zeleni čaj, kava, kakao i tamna čokolada, crveno vino, lisnato povrće poput špinata, žitarice poput prosa, začini poput cimeta ili origana.
Vitamin C, riba i meso pomažu pružiti bolje uvjete za apsorpciju. Također, vitamin A dijelom može prevenirati inhibirajuće djelovanje polifenola (čaj, kava, fitati iz žitarica).
FITATI
Fitati su zapravo oblik fosfatnih spojeva koji se nalaze u integralnim žitaricama, sjemenkama te povrću i voću. Najvećim dijelom pronaći ćete ih u mekinjama, zobi i drugim žitaricama bogatim vlaknima. Čak i male količine fitata mogu dosta ozbiljno remetiti apsorpciju željeza. Ovisno o sadržaju u obroku, fitati mogu spriječiti 20 do 80% željeza od ulaska u tijelo.
KALCIJ
Kalcij je mineral važan za mnoge tjelesne funkcije. Međutim, kada je riječ o željezu, kalcij može smanjiti apsorciju željeza čak 50%. U odnosu na željezo, kalcij ometa jednako hemsko i nehemsko željezo. U manjim količinama u obroku (do 40 mg) neće smetati. Ometanje nije proporcionalno. Sve količine dalje jpreko 300 mg po obroku jednako inhibiraju. U prijevodu količine, 2 šalice mlijeka i 3 šalice mlijeka jednako smanjuju iskorištenje željeza.
VIŠAK CINKA, BAKRA, MANGANA
Iskorištenje željeza također je manje u slučaju visokog unosa oligoelemenata (cink, mangan, bakar). Ovdje je riječ o suplementaciji navedenih mineralnih tvari, jer u hrani nije moguće pronaći tako bogate izvore koji bi mogli imati opisani učinak.
ZELENI ČAJ I KAVA
Zeleni čaj može blokirati 2/3 i više, čak do 90% željeza iz hrane. Stoga je preporučljivo piti ga odvojeno 2 ili više sati od uzimanja željeza. Mala šalica kave je nešto blaža, ometajući tek 40% željeza za apsorpciju. Za kavu vrijedi ista preporuka odmaka od obroka bogatog željezom.
OKSALATI
Studije navode oprečne tvrdnje o utjecaju oksalata na apsorpciju željeza iz probave, kao i promet u tijelu. Jedni navode da nema utjecaja, drugi ističu negativni utjecaj na iskorištenje iz hrane. Oksalati hvataju željezo u netopive spojeve slično kao i kalcij. Oba su dvovalentni metali.
Premda su podaci za jasniju sliku o oksalatima i željezu nepotpuni, nije naodmet određena mjera opreza. Drugim riječima, ne valja bacati sve karte na izvore željeza koji ujedno imaju visok sadržaj oksalata. Primjeri su špinat, blitva, list vinove loze (ako pravite sarmu s njim). Začini poput kurkume, muškatnog oraščića, cimeta, korijandera, kardamoma i kima također sadrže visok udio oksalata.
Vitamin C
Askorbinska kiselina je kemijski naziv vitamina C. Smatra se najučinkovitijim nutrijentom kada je riječ o poboljšanju apsorpcije željeza. Povećava topljivost željeza i održava ga u tom stanju. Na taj način dvostruko utječe na postotak iskorištenja željeza iz hrane.
Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, četvrtina svjetskog stanovništva je pogođena anemijom. Status željeza je posebno loš u siromašnim zemljama s oskudnim izborom dostupne hrane. WHO je za ovaj važan problem napravio klasifikaciju. Prehrana kod anemije je podijeljena u 3 modela – niske (5%), srednje (10%) i visoke bioraspoloživosti željeza (15%).
Prehrana vegetarijanskog tipa u kojoj prevladavaju žitarice, korjenasto povrće uz male ili nikakve količine mesa, ribe ili vitaminom C bogatih namirnica. Sadrži razmjerno veće količine namirnica blokatora apsorpcije željeza (vlakna, fenoli..) poput grahorica, žitarica.
Visoka bioraspoloživost sadrži obilne porcije mesa, ribe uz bogate izvore vitamina C. U prilogu je primjer jelovnika s visokim sadržajem željeza.
PREHRANA KOD ANEMIJE – PRIMJER JELOVNIKA
Uravnoteženi jelovnik s pojačanim unosom željeza. Dodatno su naglašeni pojačivači apsorpcije (proteini, limunov vitamin C). Jelovnik 1840 kcal sadrži <27 mg> željeza, što iznosi 200% preporučenog dnevnog unosa. Ukupni iznos je kombinacija hemskog i nehemskog obika željeza iz biljnih i animalnih izvora.
Anemija je stanje posebno važno pratiti kod određenih bolesti. Primjerice kod kroničnih bubrežnih bolesti, pacijenata na dijalizi, kardiovaskularnih bolesti, alergija i autoimunih stanja, narušenog imuniteta, upalnih bolesti crijeva i brojnih drugih.
Važno je pratiti krvnu sliku kroz redovne laboratorijske pretrage i mjerenja parametara željeza u krvi. To je jedini način za ocjenu da li prehrana kod anemije daje očekivane rezultate.
| Skupina | Dob | Preporučeni unos (PRI) |
|---|---|---|
| Djeca | 7–11 mjeseci | 11 mg/dan |
| 1–6 godina | 7 mg/dan | |
| 7-11 godina | 11 mg/dan | |
| Muškarci | 12–17 godina | 11 mg/dan |
| Odrasli | 11 mg/dan | |
| Žene | 12–17 godina | 13 mg/dan |
| u postmenopauzi | 11 mg/dan | |
| u reproduktivnoj dobi | 16 mg/dan |
Reference
Collins, Anderson, Physiology of the Gastrointestinal Tract (Sixth Edition), 2018
Scientific Opinion on Dietary Reference Values for iron, EFSA Journal 2015
Bonhomme J, Chauvel M, Goyard S, Roux P, Rossignol T, d'Enfert C. Contribution of the glycolytic flux and hypoxia adaptation to efficient biofilm formation by Candida albicans. Mol Microbiol. 2011 May;80(4):995-1013. Epub 2011 Apr 6. PMID: 21414038.
Bonsmann, S., Walczyk, T., Renggli, S., & Hurrell, R. (2007). Oxalic acid does not influence nonhaem iron absorption in humans: A comparison of kale and spinach meals. European Journal of Clinical Nutrition, 336-341.
