Vitamin B12 je jedan od osam vitamina B kompleksa. Jednako poput ostalih vitamina, esencijalan je za naš život. Ok, isto svojstvo esencijalnosti odlikuje i druge vitamine. Tijelo nam ne može proizvesti ni folat niti vitamin C i dr. Doduše, uz određenu iznimku vitamina D, zahvaljujući ljetnoj proizvodnji od izlaganja UV-B sunčanim zrakama. Onda, zašto je vitamin B12 poseban? Po čemu se izdvaja?
Svaki je vitamin poseban. Nije ih tek tako jednostavno uspoređivati. Ali, među svima njima, B12 se doista izdvaja. Pravi je the special one. Ima više jedinstvenih svojstava koja ga izdvajaju. Teško je u kratkom tekstu opisati sve aspekte njegove specifičnosti, pa ćemo izdvojiti one koje se ističu. Uzmimo samo za početak da je iznimno kompliciran, uključen u ključne procese, najveća rezerva od svih vitamina i sl.
Čak i kad znate nešto više o metabolizmu i biokemiji vitamina, može vas iznenaditi. Nevjerojatno je koliko je gotovo sve oko njega složeno. Ili, bolje rečeno, zašto jednostavno kad može komplicirano. Nerijetko do samih granica krajnosti biokemije, metabolizma i općenito biologije živih bića na zemlji. Priča našeg života mogla bi gotovo pa cijela biti sažeta u vitaminu B12. Toliko je važan.
Odakle krenuti? Možda od njegove kemijske građe.
prstom na mobitelu ili mišem možete okretati model formule u prostoru ↨ ↔
JEDINSTVENA KEMIJSKA GRAĐA I PODRIJETLO
Vitamin B12 bez sumnje ima najkompliciraniju građu među svim vitaminima. Za početak, građen je iz tri osnovna dijela plus nastavak. Veći dio građe čini korinski prsten, što ga svrstava u građu korionida. Na njega se veže atom metala kobalta (Co). Nijedan drugi vitamin ne sadrži metal u svojoj građi. Zato ga zovemo kobalamin.
Detalj o korinskom prstenu u građi vitamina B12 je važan. Sličan prsten se nalazi i u drugim prirodnim spojevima koji vežu metale. U krvi to je hemoglobin, u biljkama klorofil. U slučaju hemoglobina sličan porfirinski prsten veže željezo. Bez hemoglobina u krvi nema prijenosa kisika. Kod klorofila mjesto metala zauzima magnezij. Bez klorofila biljka ne može pomoću sunca raditi fotosintezu. Bez kisika nema životinja, bez biljaka nema života na planeti. Ali, to su samo biokemijske sličnosti. Vitamin B12 je u biti poput dobro čuvane tajne života na Zemlji.
Naime, kobalamin je spoj koji je za život nužno potreban svim životinjama. Ali, niti jedan pripadnik životinjskog carstva ne može ga proizvesti u svom tijelu. Svi ovise o vanjskom unosu. A što je s biljkama? Ni biljke ne proizvode vitamin B12. Naprosto im nije potreban za život.
Da, metabolizam ljudi (i svih drugih životinja i biljaka u tom smislu) ne može proizvesti vitamin B12. Mnogi uopće ne znaju da ga životinje ne mogu proizvesti, iako ga sve trebaju. Uključujući ribe, krave i druge preživače. Za razliku od životinja, nijedan proces ili životno važna reakcija u biljkama ne zahtijeva kobalamin. Znači, biljke ga uopće ne trebaju. Zato je prilično uzaludno vjerovati da vitamin B12 možemo dobiti iz biljnih izvora. Nešto što im ne treba, niti proizvode iz drugih razloga, ne treba tražiti kod njih.
Otkud ga onda dobivamo?
Otkud se svi opskrbljujemo, budući ga za život treba čitavo životinjsko carstvo? Od ljudi do ovaca, lavova i slonova. Svejedi i biljojedi jednako.
OK, za mesojede je jasno, pojedu biljojede. Ali, ako ga biljojedi ne proizvode, odakle dolazi?
Odgovor je zapravo tek uvod u novi zaplet. Jako je zanimljiva priča o životu na planeti Zemlji. Sve počinje od jednostavnog ali ključnog pitanja:
Odakle dolazi? Tko u prirodi proizvodi vitamin B12?Bakterije.
Točnije, određene bakterije i arheje, ne bilo koje. Proizvodnja kobalamina je prilično kompleksan metabolički proces. Tako bakterije roda Pseudomonas proizvode kobalamin samo u aerobnim uvjetima. Primjer bakterije za industrijsku proizvodnju vitamin B12 je pomoću Propionibacterium freudenreichii.
Tako carstvo životinja na našoj planeti ovisi o postojanju sićušnih bakterija koje za njih sve proizvode ovaj vitamin. Razlika je samo u tome kako dolaze do njega. Kod biljojeda bakterije koje proizvode vitamin B12 nalaze se u buragu njihova ogromnog želuca.
Premda žive na ishrani zasnovanoj na biljnim namirnicama, uz njih unesu i dio korijenja i zemlje. Skupa s njima ide mali ali dragocjeni kontingent bakterija proizvođača kobalamina. One će se naseliti u buragu, te u simbiotskoj zajednici nastaviti proizvodnju dok ih životinja hrani. Na taj način ga posredno dobivaju iz svog probavnog trakta. Svejedi ga dobivaju iz mesa i jaja drugih životinja.
Uglavnom, shvatili ste. Život ljudi i općenito životinja na zemlji ovisi o par vrsta bakterija i arheja. Da sutra neka vanzemaljska sila traži način kako istrijebiti životinje na našoj planeti, vitamin B12 je naša slaba točka. Nestanu li bakterije i arheje koje ga proizvode, od 6 carstava ostalo bi 5.
Kraj carstva životinja (Animalia) na planeti, ostaje 5 (Plantae, Archaebacteria, Fungi, Eubacteria, Protista) čiji opstanak ne ovisi o kobalaminu. Ponekad je teško razumjeti koliko je život bića na Zemlji isprepleten i uvezan. Ujedno koliko je naše carstvo životinja na delikatnoj i tankoj niti ovisno o sićušnim bićima poput bakterija i arheja.
Određena istraživanja zadnjih 20 godina (Watanabe, Takanaka i dr.) su ukazivala kako bi alge mogle biti potencijalni izvor kobalamina. Ukratko, kasniji radovi su pokazali da alge ne proizvode aktivni oblik kobalamina, već ga preuzimaju od bakterija iz svoje okoline. Razvile su mehanizam njegove prilagodbe odnosno prerade.
Količinski gledano, jedino alge Nori i Chlorella mogle konkurirati izvor kobalamina. Međutim, rezultati mjerenja su od 0 do par stotina mikrograma. Mogu jako varirati i u osnovi su nepouzdani kao izvor kobalamina. Dodatni uteg je što sadrže pseudokobalamine, analoge koji nemaju vitaminski učinak, iako imaju sličnu građu.
Takvi spojevi slične građe (analozi) dodatno otežavaju iskorištavanje kobalamina koji mogu ostvariti vitaminski učinak. Na taj način mogu biti zapravo i štetni za status vitamina B12 u tijelu. Uzevši u obzir nepouzdanost te mogući učinak pogoršanja, alge se ne preporučuju kao siguran izvor kobalamina za osobe koje ne jedu životinjske proizvode niti suplementiraju sintetski vitamin B12.
APSORPCIJA – KAKO KOBALAMIN ULAZI U TIJELO
Ako ste mislili da je nastanak i ekosustav vitamina B12 bakterija do životinja komplicirana priča, mi ljudi smo kao vrsta digli ljestvicu za dodatnu mjeru. Stvar postaje još zanimljivija kad pogledamo fiziologiju. Naime, način na koji vitamin B12 ulazi u naš organizam je također poseban. Mislim, zašto ne, ‘ajmo još malo komplicirati. Ljudi smo, ne ide kod nas jednostavno ako može drugačije.
Bez puno oklijevanja, komplikacije počinju već sa zalogajem. Odmah u ustima. Znači, prije nego hrana uopće stigne u želudac. U slini se luči R-protein koji s kobalaminom iz hrane veže u kompleks. U drugom činu, R-protein (haptokorin) se djelovanjem želučane kiseline oslobađa i otpušta kobalamin. U trećem činu se, uglavnom po izlasku iz želuca u duodenumu, kobalamin ponovno veže na konačni nosač tzv. intrinzični faktor, koji se luči u želucu. On ga poput kočije, vozi skroz do mjesta apsorpcije na kraju tankog crijeva.
To je još jedan kuriozitet. Naime, B12je jedini vitamin koji zahtijeva nosača kako bi bio iskoristiv. Ako bi trebalo pojednostaviti priču, išlo bi nekako ovako. Dolazi vitamin B12 u zalogaju hrane, u ustima i želucu ga dočekuje konsiljer (consierge) R-protein. On će, ne ispuštajući ga iz ruku, ispratiti do intrinzičnog faktora, njegovog osobnog vozača kroz probavu. To će uraditi tek na odlučni nagovor želučane kiseline. U društvu intrinzičnog faktora putuje skroz do vrata predviđenih za ulazak u tijelo. To jest, putuje u njegovom društvu sve do kraja tankog crijeva, gdje se konačno apsorbira.
Vitamin B12 se apsorbira u krvotok tek na završnom dijelu tankog crijeva (distalni ileum). To ostavlja 6-7 metara putovanja s ostalim sastojcima hrane. Puno je mogućnosti da tijekom puta nešto pođe po krivu i dođe do blokiranja najvažnijeg koraka – ulaska B12 u tijelo iz sadržaja tankog crijeva. Iskoristivost vitamina B12 iz hrane smanjit će poremećaji poput proljeva, premalo ili previše vlakana, loše prožvakana ili nedovoljno probavljena hrana i dr moguće blokade i prepreke.
Ako zanemarimo da jako malo ljudi temeljito žvače hranu, recimo da se problemi mogu pojaviti već na početku probavnog puta, u želucu. Nedovoljno lučenje želučane kiseline, primjerice. Slab rad želuca, funkcionalna dispepsija, hipokloridija, gastritis, kronična Helicobacter pylori infekcija, lijekovi inhibitori protonske pumpe, metformina i nekih drugih. U rjeđim slučajevima nedostatak intrinzičnog faktora, kao što je slučaj kod perniciozne anemije.
Upravo zahvaljujući proučavanju perniciozne anemije još tamo prije 200 godina, znamo za važnost kobalamina. Škotski liječnici (James Combe, Young), su došli do ključnih opažanja, iako tadašnja medicina nije mogla poznavati ovaj vitamin. Perniciozna anemija bila je opisana kao anemija koja ne odgovara na terapiju željezom. Trebalo je još dugo godina dok nije otkriveno kako promjena dijete uz dodatak jela s jetricom (bogata kobalaminom) može liječiti pernicioznu anemiju. Tako smo još davno slutili da postoji nešto bitno u hrani za ovu bolest, ali nismo znali da se radi o kobalaminu.
Evo pojednostavljenog prikaza njegovih putešestvija kroz probavni trakt.
Ali, vratimo se na dalje na priču. Dakle, B12 je ne samo jedini od svih vitamina koji ima svog vlastitog nosača, nego i osobnog vodiča i čuvara sve do samih vrata gdje konačno ulazi u tijelo. Dalje se u krvotoku prenosi vezan uz nosač transkobalamin II. Jedan dio ide u jetru kao glavno skladište, drugi je na raspolaganju za ostala tkiva.
PREPORUČENI DNEVNI UNOS I ZALIHE
Tijelu je kobalamin toliko važan za održavanje zdravlja, da ima njegove strateške rezerve. Štoviše, B12 je vitamin s najvećom zalihom od svih koje skladištimo u tijelu. Većini je poznato da tijelo skladišti vitamine topljive u mastima (A, D, E, K). Jedini vitamin topljiv u vodi u ovom društvu je vitamin B12. Osim što se masivno skladišti, njegova zaliha se pažljivo čuva i reciklira (enterohepatička recirkulacija). Nijedan drugi od ukupno 9 vodi topivih vitamina nema sličan status čuvanja i pohrane, kamoli vlastito skladište. Ni B1, B2, B3, B5, B6, biotin, folat, čak ni vitamin C.
Dnevni potrebni unos ovog vitamina je vrlo mali. Količina koja se uzima za dovoljan unos je par mikrograma. Ako ćemo preciznije, dva do tri mikrograma (2,4 μg je RDA, hrvatski PDU 2,5 μg). Za one koji nisu nešto u mjernim jedinicama, jedan miligram sadrži tisuću mikrograma. Jedan gram sadrži milijun mikrograma.
Možda jedan dodatni primjer za usporedbu. Ako je dnevna potreba na željezu prosječno 10 miligrama, dnevni unos za vitamin B12 je 4.000 puta manji. Dakle, radi se o iznimno malim količinama koje se dnevno unose.
Nasuprot sićušnom dnevnom unosu stoji zaliha. Glavna pohrana kobalamina je u jetri. Smatra se da u tijelu zdrave osobe ima između 2 do 4 miligrama (ili 2000 do 4000 μg). To je barem 1000 dnevnih unosa! Preračunamo li ovu količinu u dane, redovno stanje zaliha bi trebalo dostajati za nekoliko godina. To ga čini vitaminom s neprikosnoveno najvećom rezervom pohranjenom u tijelu, ako ga se usporedi s drugim vitaminima koje skladištimo.
Proporcionalno količini koju dnevno trošimo, u prijevodu, tijelo se osiguralo zalihama za par godina. Dakle, još dugo nakon što netko ne unosi hranu životinjskog porijekla kao izvor kobalamina, tijelo uspješno može reciklirati njegov status zahvaljujući zalihama. Naravno, tako ne može ići zauvijek.
U izostanku redovnog vanjskog unosa, u nekom trenutku će morati doći do nestašice zaliha. Tada nastaju problemi, iako će simptomi manjka biti jasno daleko prije. Stopa zadržavanja i iskorištenja iz hrane u jednom danu je vrlo mala, čak i kada se uspije nadvladati komplicirani sustav unosa i apsorpcije. Uzevši relativno kompliciran sustav nosača, kapacitet iskorištenja kobalamina po jednom obroku je 2,5 to 3 µg (Heyssel et al. 1966). Isto istraživanje navodi kako je za ponovni unos dobro sačekati 4–6 sati kako bi se obnovio maksimalni kapacitet apsorpcije.
Vitamin B12 je topljiv u vodi i višak će se učinkovito i revno izlučiti urinom. Čak i kad se unosi injekcijama, stopa zadržavanja u tijelu je niska. Vrlo mali dio unesenog vitamina B12 će se zadržati, mjereno u svega par mikrograma (Scott 1997; Watanabe 2007). Predoziranje oralnim putem je stoga vrlo teško postići korištenjem hrane. Što je veći unos, to se manja količina iskorištava. Razmjerno tome suplementi i lijekovi sadrže relativno visoke doze vitamina B12.
VITAMIN B12 neophodan ZA VAŽNE ŽIVOTNE FUNKCIJE
Zašto je vitamin B12 za naš život i zdravlje? Ovaj esencijalni nutrijent ima brojne uloge. Nužan je u za dobivanje energije, izgradnju i funkciju stanica. Uključen je u pravilno odvijanje više ključnih procesa u tijelu.
- Reakcije metilacije, pravilno odvijanje detoksikacije
- Proizvodnja krvnih stanica (hematopoeza)
- Rad živčanog sustava i građa mijelinske ovojnice živca
- Pravilan metabolizam energije iz ugljikohidrata, masti i bjelančevina
- Funkcija DNK i ekspresija gena
- Pravilno odvijanje trudnoće i razvoj ploda
- Ključni procesi poput metilacije (masna jetra, NASH)
- Održavanje zdrave razine homocisteina
Metilacija je vrlo važan korak u procesu detoksikacije i prerade toksičnih spojeva. Vitamin B12 je nužan za pravilno odvijanje metilacije. Pod pojmom detoksikacija ovdje se misli stvarni dio naše redovne fiziologije. Ne “detoksikacija” čajevima i čarobnim eliksirima. Proces kojima tijelo pokušava štetne tvari (toksini) prevesti u topljive ili manje toksične kako bi ih mogao izbaciti iz tijela.
Proizvodnja ovojnice živca (mijelinska ovojnica) zadužene za prijenos živčanih signala ovisi o kobalaminu. Također je uključen u proizvodnju neurotransmitera poput serotonina, dopamina i noradrenalina, među ostalim.
Znači, bez ovog vitamina ne funkcionira sama osnova života. Uključujući najvažniji dio – kako svaka naša stanica funkcionira – proizvodnja i čitanje DNK. Bez njega također nema proizvodnje energije iz ugljikohidrata i masti. Ne bi mogli tijelo čistiti od toksina, bilo bi narušeno zdravlje crijeva, trudnoća, metabolizam homocisteina i druge glavne uloge tijela.
Jako puno nabrojanih funkcija je od životnog značaja. Premda su svi vitamini važni za odvijanje metaboličkih procesa u koje su uključeni, mirno možemo vitamin B12 izdvojiti u sam vrh najvažnijih.
IZVORI U HRANI
S- riba
- meso
- mliječni proizvodi
- jaja
- suplementi
MITOVI U PREHRANI I VITAMIN B12
Česta su tri prehrambena mita o vitaminu B12.
1) bakterije u ljudskim crijevima mogu biti izvor vitamina B12.
2) u ljudskom tijelu je “nekako” moguća pretvorba sličnih spojeva u vitamin B12.
3) postoje biljni izvori – miso, spirulina i alge sadrže vitamin B12.
BAKTERIJE I VITAMIN B12
Na žalost, mjesto apsorpcije za vitamin B12 se nalazi “uzvodno” u tankom crijevu. Osim toga, odvija se uz posredovanje intrinzičkog faktora koji se ne proizvodi u debelom niti u tankom crijevu. Spajanje vitamina B12 se odvilo davno ranije, u želucu i dvanaesniku, na početku tankog crijeva.
Prema tome, čak i da mikrobiota proizvode vitamin B12, nije nam dostupan, jer napušta tijelo s fecesom. Naš probavni trakt je u normalnom režimu rada jednosmjerna ulica. Nema u rikverc. Sadržaj se ne vraća iz debelog u tanko crijevo. Patološki poremećaji u crijevima, poput SIBO, čine djelomičnu iznimka vraćanja sadržaja “uzvodno”.
Ali, čak i da vitamin B12 proizveden u debelom crijevu nekako nađe put do tankog crijeva, natrag sve do mjesta apsorpcije, opet je neiskoristiv jer nije vezan na intrinzični faktor.
PSEUDOVITAMINI B12
Oko vitamina B12 se dandanas vode stručne i laičke rasprave o tome ima li u biljnom svijetu dobrih izvora kao alternativa mesu, jajima, mlijeku. Nemali je broj pokušaja nametanja alternativnih činjenica i znanstveno neodrživih poluistina. Sve one se svode na nekoliko algi. Premda još uvijek nemamo definitivan odgovor, znamo više nego prije. Stoga nije zgoreg podsjetiti zašto su ne-životinjski izvori u najmanju ruku nesiguran oslonac kada tražimo biljne izvore ovog vitamina.
Određena istraživanja zadnjih 20 godina (Watanabe, Takanaka i dr.) su ukazivala kako bi alge mogle biti potencijalni izvor kobalamina. Ukratko, kasniji radovi su pokazali da alge ne proizvode aktivni oblik kobalamina, već ga preuzimaju od bakterija iz svoje okoline. Razvile su mehanizam njegove prilagodbe odnosno prerade.
Količinski gledano, jedino alge Nori i Chlorella mogle konkurirati izvor kobalamina. Međutim, rezultati mjerenja su od 0 do par stotina mikrograma. Mogu jako varirati i u osnovi su nepouzdani kao izvor kobalamina. Dodatni uteg je što sadrže pseudokobalamine, analoge koji nemaju vitaminski učinak, iako imaju sličnu građu.
Takvi spojevi slične građe (analozi) dodatno otežavaju iskorištavanje kobalamina koji mogu ostvariti vitaminski učinak. Na taj način mogu biti zapravo i štetni za status vitamina B12 u tijelu. Uzevši u obzir nepouzdanost te mogući učinak pogoršanja, alge se ne preporučuju kao siguran izvor kobalamina za osobe koje ne jedu životinjske proizvode niti suplementiraju sintetski vitamin B12.
PROBLEMI DEFICITA
Simptomi deficita vitamina B12 očituju se na nekoliko razina. Primarno na radu mozga i živaca (pad koncentracije, magla, pamćenje, trnci u rukama i nogama) te probavnim smetnjama (gubitak apetita, mučnine, proljevi). Tipičan je osjećaj manjka energije, brzog umaranja, kroničnog umora.
Bolovi u mišićima i živcima, periferna neuropatija, otežano disanje, slabost mišića također mogu biti povezani.
Mogu se javiti i vrtoglavice, lupanje srca, zaduha. Može biti vezan uz manjak željeza u organizmu. Ne javljaju se svi simptomi odjednom. Također mogu biti maskirani s drugim povezanim stanjima. Glavni po kojima se obično posumnja na mogući deficit su neuropatija i anemija.
Neki od ostalih simptoma mogu biti osjećaj slabosti i umora, anemija, razni neurološki simptomi, depresija, slabljenje koncentracije, probavni problemi, manjak apetita, afte u ustima, blijeda koža. Manji pokazatelji rijetko se ne primijete – česta upala jezika, peckajući osjećaj na jeziku, promjene okusa i mirisa, trnci u nogama i rukama, usporeni refleksi, osjećaj manjka energije, promjene raspoloženja, otežano disanje.
Kako su ovi simptomi relativno uobičajeni, važno je pitati liječnika za pravilnu interpretaciju i moguću vezu s deficitom vitamina B12. Nije dobro uzimati na vlastitu ruku, jer mnogi simptomi mogu biti maskirani i ne nužno uzrok deficita samog vitamina.
Manjak vitamina B12 može dovesti do poremećene metilacije i niza zdravstvenih problema. Primarno počevši od neuroloških poremećaja, kardiovaskularnih bolesti, pa sve do rizika od određenih vrsta anemije, karcinoma i pogoršanja autoimunih poremećaja. Poremećaji u proizvodnji energije, proizvodnji krvnih stanica su također mogući. Dugotrajni deficit može dovesti do ireverzibilnog oštećenja živaca, kognitivnog propadanja, otežanog pamćenja i teške anemije.
Osobe s niskom razinom vitamina B12 imaju veći rizik od ovih stanja, te se u slučaju manjka obično terapijski uvodi suplementacija vitaminom B12.
Simptomi nedostatka mogu često zavarati, stoga je važno napraviti analizu krvnog statusa vitamina B12 i rezultate dati liječniku na interpretaciju. Normalne razine vitamina B12 trebale bi biti iznad 200 do 250 pg/mL. Rezultati ovise o vrsti pretrage i laboratorijskoj metodi. Povišena metilmalonska kiselina (MMA) te razine homocisteina prateći su pokazatelji deficita (Rajan et al. 2002; Stabler et al. 1986).
Brojna stanja mogu utjecati na interpretaciju razine markera vitamina B12 u organizmu. Dob, spol, pušenje, trudnoća, karcinom, dijabetes tip 2, bolesti jetre i poremećen rad bubrega, među ostalima. Lijekovi poput metformina također mogu utjecati.
RIZIK DEFICITA ZA VITAMIN B12
Najveći rizik deficita, pored vegana, imaju starije osobe, trudnice, osobe s poremećenom funkcijom želuca (gastritis), sirova prehrana. Neki od lijekova mogu smanjiti njegovo iskorištenje – metformin (koristi se u liječenju dijabetesa) te inhibitori protonske pumpe. Vegetarijanci i vegani, kao i osobe s poremećajima malapsorpcije (poremećen rad probavljanja hrane) te hipokloridije, izloženi su većem riziku od nedostatka vitamina B12.
Zato je važno osigurati dovoljan unos iz hrane ili suplemenata. Na žalost, ovaj ključni vitamin ne nalazi se niti u jednoj biljnoj namirnici. To je vrlo česta zabluda, a ponekad i svjesno zavaravanje. Vegani koji ne jedu životinjske namirnice u svojoj prehrani ostaju bez izvora ovog ključnog vitamina, i zato je važno da osiguraju njegov unos putem suplemenata. Alge nisu pouzdan izvor.
Za svejede, vitamin B12 se nalazi u različitim životinjskim namirnicama. Primjeri su meso, riba, jaja i mliječni proizvodi. Preporučeni dnevni unos ovog vitamina je 2,5 mcg (mikrograma) dnevno. Neki od primjera razlikovanja izvora vitamina B12 su navedeni u gornjoj tablici.
Reference
• Infante M, Leoni M, Caprio M, Fabbri A. Long-term metformin therapy and vitamin B12 deficiency: An association to bear in mind. World J Diabetes. 2021 Jul 15;12(7):916-931.
• Tripathi, M., et al. (2022) Vitamin B12 and folate decrease inflammation and fibrosis in NASH by preventing Syntaxin 17 homocysteinylation. Journal of Hepatology.
