Jedna biljka, a bezbroj priča. Grožđe i imunitet je jedna od njih. A razgovor o grožđu ima početak, ali nema kraja, sve dok će na planeti biti života. Koliko će ih se samo još ispričati, jer Vitis vinifera L. govori vinski jezik, univerzalni prevoditelj. Međutim, vino nije jedina svrha uzgoja vinove loze. Grožđe je voćka mnogih hranjivih koristi, puno više od puke sirovine za destilaciju.
Malo bi bilo stotinu stranica samo za ispričati povijest vinove loze. Knjige i tomovi su napisani o tome. Evo pokušaja da vrlo, vrlo sažeto, u fokusu više svjetla damo na to kako su povezani grožđe i imunitet.
Plod vinove loze je bobičasto voće koje zovemo grožđe. Sama vinova loza je voćka samonikla na Mediteranu. Danas je raširena po svijetu i uzgaja se praktički na svim (naseljenim) kontinentima gdje to klimatski uvjeti dozvoljavaju. U svijetu postoje mnoge sorte, procjene idu i preko 10.000. Samo u Hrvatskoj ima preko 100 autohtonih sorti, kontinentalnih i jadranskih.
Neke od danas čuvenih smo izvezli u daleki svijet. Eda bi se detektivskom genetikom i nevjerojatnim obratima i trudom stručnjaka porijeklom “vratile” na mjesto odakle su ponikle. Priča je to o zinfandelu, plavcu malom te kaštelanskom crljenku. Lako je vidljivo kako se lako pređe na stranu vina, iako cijelo vrijeme govorimo o vinovoj lozi i grožđu.
PRIČA O GROŽĐU
Grožđe je duboko u povijest vezano uz kulturu i život svih velikih civilizacija u Europi i na Mediteranu. Kao namirnica jede se svježe, konzervira preradom ili se može preraditi u vino. Time razlikujemo stolne i vinske sorte grožđa. Vino je, naravno, povezana ali sasvim jedna druga priča iz prehrane.
Dolazi i u dvije boje, ovisno o sadržaju pigmenta (fenolne tvari). Tako imamo svijetle varijante od žute do zelene, i tamne varijante od tamno plave do ljubičastih i roze varijanti (boja vina je posebna priča koja se grana dalje u majstorstvu vinarstva, gdje se događa interakcija pigmenata i kopigmenata s kiselinama i taninima).
Evo, treći put skrećemo i vraćamo se na glavni put. Fokus teksta će se zadržati na konzumnom grožđu u ljudskoj prehrani, odnosno pobliže kako su vezani grožđe i imunitet.
Osim konzumacije u svježem stanju, od grožđa se rade mnoge prerađevine. Sok, slatko, pekmez i džem, pa sušeno grožđe (grožđice). List vinove loze može se koristiti za motanje sarme i na druge načine u kulinarstvu. Od lišća se također može kuhati čaj. Svježe sitno plavo grožđe može se koristiti i za pripremu biskvitnih kolača, slično poput borovnica.
Hladne tjestenine s grožđem i piletinom, zapečeni krostini sa sirom i grožđem. Ili kiseli umak od grožđa kao prilog uz pečeno meso, ili slatko kiselo ukiseljeno grožđe. Klasika je kombinacija svježeg grožđa i tvrdog sira, ili kao dodatak u Waldorf salatu.
U nutritivnom smislu, vrijednosti grožđa su jednako zanimljive. Većina kuća u Hrvatskoj i u regiji ima vinovu lozu u dvorištu. Sveprisutnost i izražen sezonski karakter čine da je grožđe skrajnuto kao obična voćka, maltene bezvrijedna. Upravo kraj ljeta i miris španjolke (Izabela) po dvorištima najavljuju jesen. Dolazi hladnije vrijeme, stižu iskušenja.
Grožđe i imunitet su odlična veza, ali mnogi to ne znaju i propuštaju ga staviti na jelovnik dok je sezona. U rujnu ističu dani ljeta, uskoro će Sunce skratiti kutove zraka. Vitamin D će prestati obilato i besplatno biti dostupan. Cijelo ljeto vinova loza je hvatala isto to sunce i spremala njegovu energiju u slador, ali i proizvodila druge hranjive vrijednosti.
U grožđu leži preko ljeta namrijeto pravo malo bogatstvo za zdravlje. Grožđe i imunitet jesu vezani, ali koristi su po zdravlje mnogostruke. Šteta je svoditi sve na slatkoću, opjevanu u pjesmama (posebno vinskim). U nastavku ćemo probati rasvijetliti hranjive koristi za zdravlje, vitalnost i otpornost. S naglaskom kako su povezani grožđe i imunitet. Općenito, koji su nutritivni razlozi da bi jeli grožđe?
HRANJIVE VRIJEDNOSTI
Grožđe dolazi u različitim bojama, sortama i oblicima, od sitnih do krupnih boba. Sama boja govori o vrsti pigmenta koji prevladava. U zadnjih 50 godina puno je tekstova u novinama napisano o vinu i fenolima te zdravlju srca i krvnih žila.
Brojna istraživanja provedena su s fokusom na mediteransku prehranu kako bi se objasnio takozvani francuski paradoks (ili talijanski, ako više volite). Fenomen jelovnika punih masne hrane, redovite konzumacije vina, čak i cigareta, a sve uz izostanak očekivane visoke stope smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. Resveratrol je izdvojen kao spoj koji bi mogao nositi velike zasluge za takve rezultate.
Od početnog oduševljenja antioksidantima grožđa, došli smo do manje entuzijazma i nade ali više realnosti. Oprezniji i puno kompleksniji pristup obuhvaća temu korisnih antioksidanta vina, ali uključujući sporu prehranu (slow food), mediteranski aktivan način života i zdravlje srca u konačnici. Svojedobno gotovo dogmatska vjerovanja u antioksidativne supermoći resveratrola i polifenola većinom su promijenjena.
Umjesto fokusa na jedan spoj, otkriva se puno dublja povezanost načina prehrane, izbora namirnica i stila života kao ključeva dugog života i vitalnosti. Uloga grožđa i vina time, naravno, nije umanjena niti promijenjena u mediteranskoj prehrani. Vitis vinifera je je ostala ista, unekoliko se promijenio način na koji vrednujemo njegov sastav i značaj u prehrani.
ŠEĆER I SLATKO
Pogledamo li nutritivni sastav, jasno je vidljiv visok sadržaj ugljikohidrata, odnosno šećera. Običnom nepcu slatko je slatko. Šećer je šećer. Međutim, uđemo li korak dalje, iza kemijskog zastora stvari postaju jako zanimljive. Premda glukozu (ili dekstrozu) zovemo još i grožđani šećer, ona u vinskoj bobici nije jedini šećer. Tu je i fruktoza. Nutricionistički, ali i vinskim poslom, to mijenja dosta na stvari. Promjena omjera fruktoze i glukoze tijekom zrenja (raste fruktoza), znači različitu fermentaciju mošta u vino. Glukozu vinski kvasac brže fermentira.
Sam naziv glukoza dolazi od starogrčke riječi za mošt odnosno vino (γλεῦκος). Botanički naziv biljke Vitis vinifera govori latinski o vitičastoj biljci (vitis) od koje se može raditi vino (vinifera). U sportu i rekreativnom fitnessu se često bez razloga preporučuje uzimanje dekstroze.
Farmaceutski pripravak glukoze u prahu ili kao bombon nije isto što i grožđe. Kombinacija glukoze i fruktoze se bolje iskorištava za oporavak nakon treninga. Posebno važno za sportaše i ambiciozne rekreativce. Zato je grožđe u odnosu na bombone ili napitak “dekstroze” puno bolji izbor nakon tjelesne aktivnosti. Ali dekstroza iz nekog razloga puno bolje zvuči, pa mnogi rekreativni vježbači bez potrebe kupuju bombone ili praškaste napitke od glukoze samo zato jer se zove dekstroza.
Zapravo, jedan od najčešćih izvora nesporazuma u malim razgovorima u teretani je kad bro-science zastupnici nijekaju da piju glukozu poslije treninga.
Nutricionist: “Znači poslije treninga uzmete bombone glukoze (γλυκοσ)?”
Bro: “Ne, ne. Ne glukozu, već dekstrozu. Glukozu uzimaju dijabetičari.”
To je, naravno, ista stvar, ali nekad je uistinu teško doprijeti iza zastora kemijske znanosti u laički govor. U ovom slučaju, kao da govorim grčki, u donekle doslovnom prijevodu. A kad bi skrenuli na temu grožđe i imunitet, tek tu nastaju nerazumijevanja.
glukoza
ZBRKA SA ŠEĆERIMA
grožđani šećer – glukoza, stari naziv dekstroza
voćni šećer – fruktoza
Zanimljiva je podjela naziva. Grožđe, dakle, sadrži istodobno i voćni šećer (fruktozu), i grožđani šećer (glukozu). Dodatno za komplikaciju, glukozu nekad zovemo i starim nazivom dekstroza. A slador? To je naziv za ukupni sadržaj šećerâ u moštu (znači glukoza plus fruktoza). Količina sladora je važna za proizvodnju vina, i zato se mjeri.
Slatkoća bobice grožđa definira se kao slador u grožđu i govori koliko šećera ukupno ima, ali ne i kojih. Čitava nomenklatura može biti jako zbunjujuća ako se ne zna razlikovati kemijski sastav šećera. Za laike, to je samo šećer i slatko. Grožđe. Nastavimo još malo dublje u kemiju monosaharida 😉
U početku dozrijevanja u bobi prevladava glukoza (dekstroza). S vremenom zrenja u plodu raste udio fruktoze u sastavu šećera. U punoj zrelosti omjer glukoze i fruktoze bude negdje oko 1:1. Prema osjećaju slatkoće, glukoza je manje slatka nego fruktoza. Zato osjećaj slatkoće u prezrelom grožđu raste, zbog rastućeg udjela fruktoze.
Plod pojačava slatkoću kako ljeto izmiče, iako se količina ukupnih šećera (glukoze i fruktoze zbrojeno) nije toliko povećala. Sunca je manje, jednako i fotosinteze i dragocjene pretvorbe CO2 u šećere. Dovitljiv način kako plod učiniti još slađim i privlačnijim za širenje sjemena i razmnožavanje biljke, što je osnovna biološka svrha ploda vinove loze.
Inače glukozu je prvi put izolirao iz grožđa 1747. njemački kemičar Andreas Marggraf. Ime glukoze dolazi od francuskog kemičara Jean-Baptiste Dumasa. Naziv dekstroza preporučio je Friedrich Kekulé budući vodena otopina glukoze zakreće zrake polarizirane svjetlosti u desno.
Možemo to napisati i ovako: D-glukoza. S vremenom je prevladao i danas koristimo naziv glukoza. Zastarjeli naziv ‘dekstroza’ koristi se u marketinške svrhe ili da bi se označio različit izvor dobivanja odnosno porijeklo. Dekstroza se obično industrijski dobiva iz škroba kukuruza.
Da ne bi bilo zabune, glukoza u hrani je ista glukoza koju mjerimo u krvi (GUK). Recimo, mogli bi u laboratoriju zatražiti mjerenje dekstroze u krvi (DUK), i tehnički ne bi bili sasvim u krivu.
HRANJIVE KORISTI – GROŽĐE I IMUNITET
U sažetom, možemo reći ovako. Nešto vitamina, nije za zanemariti ali svakako nije za olimpijadu. Minerali isto tako. Ostalo? Skroman iznos vlakana, dosta vode, dosta šećera (vidi tekst Iza zastora). Brza energija i voda s vrlo, vrlo malo natrija. Gdje je obećano blago? Kako su povezani grožđe i imunitet?
Kroz boju. Pigmenti koji daju boju grožđu, tamno plavo ljubičastu, su ujedno vrlo moćni antioksidanti. Vitamini i minerali su ovdje gotovo kao pobočnici, glavne zvijezde grožđa su antioksidanti. Njegovo veličanstvo, princ resveratrol te flavonoidi i drugi polifenoli su najvažniji.
Osim njih tu su i druge klase antioksidanta. Prvenstveno karotenoidi, beta-karoten, lutein i zeaksantin. Ono što povezuje grožđe i imunitet je cijela kompozicija njegova sastava. Kad govorimo o antioksidantima, nije dovoljna prva violina. Treba nam zapravo čitav orkestar. Uzmimo samo primjer vlakana u grožđu. Sadržaj nije baš spektakularan po iznosu, ali vrlo blagotvorno djeluje na zdravlje crijeva. Naime, voda, vlakna, tanini i organske kiseline u grožđu sami po sebi potiču rad crijeva.
Dodanu vrijednost čine polifenoli u korisnoj interakciji s probioticima u crijevima (nastaju korisni postbiotici). Na taj način se potiče rast i dobro stanje flore kao iznimno važne sastavnice imuniteta. Vrijedi i obratno, jer bakterije u crijevima mijenjaju polifenole grožđa i proizvode nove korisne spojeve (fitokemikalije). Tako su grožđe i imunitet povezani svojevrsnom povratnom vezom, na dvostruku korist.
POLIFENOLI GROŽĐA I IMUNITET
Ukupno, polifenoli i resveratrol grožđa se prilično široko medicinski istražuju u svjetlu koristi za zdravlje. Općenito antioksidanti su u vrhu interesa znanstvenika. Antioksidanti grožđa donose koristi za endotel krvnih žila, zdravlje i očuvanje srca i krvožilnog sustava, u kontroli oksidacije kolesterola i aterosklerotskih procesa. Istraživanja najviše izdvajaju resveratrol.
Pokazalo se da djeluje na mehanizme kojima tijelo označava stanice za apoptozu i druge korisne načine djelovanja (mršavljenje, neurodegenerativne promjene itd.). Biokemijski modeli doista govore o potencijalnom eliksiru mladosti. Problem je u njegovoj bioraspoloživosti, jer se vrlo brzo metabolizira nakon apsorpcije.
Većina zapravo i ne gleda dalje od slatkoće kao mjere zrelosti. A grožđe u svom sastavu ima ponuditi puno više od sočne slatkoće. Pogledajmo sastav grožđa detaljnije.
VITAMINI, MINERALI I ANTIOKSIDANTI ZA GROŽĐE I IMUNITET
Sadržaj vitamina C često se zaboravlja u sastavu grožđa, budući sva pažnja odlazi na polifenolne antioksidante iz njegova pigmenta. Nije rijedak slučaj da boja ploda odvlači fokus s vitaminskog ili mineralnog sastava (sjetimo se samo crvene rajčice i likopena).
Nije sve u količini vitamina C. Ima nešto i u polifenolima, a posebno u resveratrolu.
Vitamin K, nešto vitamina B kompleksa, najviše B6 i tiamina, mrvica vitamina A, te ono malo vitamina C vrijedi za istaknuti. Od minerala tu je nešto kalija i mangan. Osim što je uključen u metabolizam šećera, mangan je iznimno važan tranzicijski metal za sintezu naših vlastitih antioksidanata u tijelu.
I to ne nekog tamo, pod razno, već superoksid dismutaze (SOD), jednog od ključnih antioksidanta, s velikim A po značenju. Zato grožđe promatramo kao izvor antioksidanta iz hrane (egzogeni), ali jednako i kao izvor supstrata za sintezu vlastitih antioksidanta u tijelu (endogeni). Njihov kapacitet je puno veći i puno značajniji za kontrolu štete slobodnih radikala od vanjskih koje dobivamo iz hrane.
Premda iz grožđa dobivamo puni set antioksidativnih specijalnih alata za različite slobodne radikale – od flavonoida, polifenola, antocijana, resveratrola, do karotenoidnih luteina i zeaksantina – podrška proizvodnji vlastitih antioksidanta je toliko važna za naglasiti. Time nas grožđe dvostruko jača u zaštitnim i obrambenim zadaćama. Premda na prvi pogled možda teže uočivo, vidimo kako su čvrsto vezani grožđe i imunitet. Antioksidativna zaštita doseže i dalje, do zdravlja srca, zaštite kože, očiju itd.
Samo o resveratrolu i kardioprotektivnim učincima (zaštiti srčanog mišića) moguće je ispredati dugu i korisnu priču. Poput ovog rada o resveratrolu i srčanoj fibrozi (Olson i sur. 2005), visokom tlaku i uvijek popularnom području kardiovaskularnih bolesti (link na dnu stranice ↓).
Sjemenke grožđa često se zaobilaze po nutritivnoj vrijednosti, što je šteta. Mogu se prešati i dati ulje koje sadrži polifenole, nešto vitamina E i višestruko nezasićene masne kiseline. Samo ulje sjemenki grožđa ima dominantno omega-6 i vrlo malo omega-3. Zbog nepovoljnog omjera u korist omega-6 ulje dobiveno od sjemenki grožđa nije preporučljivo pretjerano konzumirati u prehrani.
ČEGA NEMA u grožđu (ILI IMA JAKO MALO)?
Specifično je za grožđe nizak mineralni sadržaj natrija i fosfora, što je dobra informacija za sve koji moraju kontrolirati njihov unos. Bubrežne bolesnike na nefrološkoj dijeti među prvima. Mnogi vjeruju u tamnu boju namirnice kao superioran izvor željeza. Nije zabluda samo crno grožđe u pitanju. U istom prehrambenom mitu željeza su i cikla, pa kupine, maline i redom dalje. Kada se pogleda sastav željeza, fama nestaje. Sa svojih 0,3 mg na 100 g grožđa (to je jedan prilično mali grozd), nitko neće popraviti sadržaj željeza u organizmu.
Fama da je vino dobro za krv, moguće potječe od vjerovanja da njegova crvena boja pridonosi “jačanju” krvi. Količinski ako gledamo skromnu vrijednost na 100 g, niti peterostruko uvećan unos neće značajno popraviti skor željeza. Govorimo o 500 g ili pola kilograma grožđa !!!
I takva mega količina će podići željezo tek na slabašnih 1,5 mg. Čak i ako bi se neko odvažio na pola kilograma grožđa dnevno, veća je mogućnost da će prije doći do pročišćavanja crijeva (uljepšani naziv za proljev), negoli postići bolja apsorpcija željeza. Tanini u grožđu, a još više u vinu, dodatno će smanjiti iskoristivost jer remete apsorpciju željeza.
TKO IMA POSEBAN INTERES ZA UVRSTITI grožđE NA JELOVNIK?
Kad se sve zbroji i podvuče, mogući dobitnici za uvrstiti grožđe na jelovnik bi bile trudnice (ali ne one s gestacijskim dijabetesom), sportaši, rekreativci poželjne tjelesne mase (BMI indeksa), te već nabrojane skupine koje imaju posebne povećane potrebe na antioksidantima – koža, kardiovaskularne bolesti, visoki krvni tlak, karcinom, imunitet. Naravno, umjereno u količini, najbolje sezonski, crno grožđe.
Odakle? Dalmacija, Kvarner, Istra, i dalje. Zapravo, sve jadranske i mediteranske vinorodne regije s toplim preporukama i za kontinentalne vinorodne regije. Kad bi bio tekst o vinu, išli bi od Kavkaza do Australije, Čilea, Argentine.. ali to je već druga priča.
KAKO ČUVATI GROŽĐE?
Za najdulju svježinu, grožđe berite rano ujutro. Držite ga u hladnjaku. Bobice grožđa imaju tanku i osjetljivu kožicu. U njoj je veći dio vrijednosti antioksidanta. Bobice lako pucaju i suše se, rukujte s njima pažljivo. Kad nosite s tržnice, nemojte da je na dnu torbe, ili teške predmete stavljati na nj.
Na hladnom mjestu, s dosta vlage ali ne u izravnom kontaktu sa strujom zraka ili u vodi. Idealno u donjem spremniku u hladnjaku. Nemojte ga posebno prati prije spremanja u hladnjak. Prije konzumacije, kada ga izvadite iz hladnjaka, grožđe dobro operite. Posebno ako je kupovno i iz uvoza. Nerijetko ćete na grožđu vidjeti suhe tragove tretiranja pesticidima i drugim zaštitnim kemikalijama.
Namočiti grožđe u blagoj otopini sode bikarbone i limunske kiseline mogu napraviti razliku u boljem skidanju površinskog sloja. čišćenju. Na sobnoj temperaturi bobice se suše, kožica puca i brzo će početi kiseliti (fermentirati) sok koji procuri. Fermentaciju grožđa rade kvasci (već su prisutni na kožici), i to ne bi bio probiotski tretman.
MIT ili istina?
# RESVERATROL, TIME I GROŽĐE, IMAJU ANTIKANCEROGENO DJELOVANJE
Grožđe doista sadrži obećani trokut resveratrola, vitamina C i paletu drugih antioksidanta. Ali to ga na žalost ne čini automatski lijekom protiv raka. Koristan učinak ograničen je količinama preporučljivim za konzumaciju. Stoga govorimo o korisnom ali blagom prirodnom djelovanju. Hranu inače nije dobro precijeniti gledajući ju kao zamjenu za lijekove. Ipak, koristi grožđa nisu mit, ali kao i svaka hrana, nisu čudotvorni, imaju svoju granicu i mjeru.
Polifenoli igraju pozitivnu ulogu saveznika u prevenciji razvoja karcinoma i raznih drugih bolesti. Resveratrol je pripadnik velike obitelji polifenola, iz klase stilbena (resveratrol nije flavonoid, čisto da se naglasi). Ima vrlo kompleksno i višestruko korisno djelovanje.
Antioksidant, fitoestrogen, protuupalno, kardioprotektivno i antikancerogeno. Specifično se istraživanja na resveratrolu fokusiraju na kemopreventivno i adjuvantno djelovanje kod liječenja raka. Fokus je na učinku na apoptozu (inhibicija SIRT-1 sirtuina), te povećanje osjetljivosti tumorskih stanica na lijekove.
Dobra apsorpcija u organizam ali brza razgradnja, uz relativno male količine resveratrola u grožđu čine razliku između rezultata punih obećanja iz laboratorijskih in vitro istraživanja i stvarnog života i uravnotežene prehrane.
# GROŽĐE I IMUNITET NEMAJU PUNO VEZE JER NIJE SUPERBOGAT SADRŽAJ VITAMINA C I ZATO JE BEZVRIJEDAN IZVOR
Par miligrama vitamina C u grožđu sigurno nas neće oboriti s nogu, poput recimo jedne druge bobice (kivi). Kilogram grožđa dnevno nije preporuka za osigurati unos vitamina C. Ako se pitate zašto ne, prostom matematikom dođemo do 160 g šećera u kilogramu grožđa! Međutim, polifenoli grožđa čine ga skromnim ali vrlo vrijednim izvorom vitamina C. Posebno za zdravlje kože.
# GROŽĐE VRENJEM MOŠTA IZGUBI SVE VRIJEDNOSTI OSIM BOJE VINA
Ne sasvim točno. Zapravo, francuski paradoks nas je naučio pokoju stvari oko teme antioksidanta u vinu. Ono malo vitamina C što je bilo, nestaje tijekom vrenja mošta (a posebno kod pasterizacije). Ali antioksidanti ostaju u vinu značajnim dijelom. Princip što izgubiš na jednom mjestu, dobiješ na drugom. Pod uvjetom da je godina bila dobra za grožđe, i s dovoljno sunca.
# GROŽĐE JE SLATKO, ZNAČI IMA PUNO KALORIJA?
100 grama grožđa daje 67 kcal i isporučuje 16 grama šećera. Masti i proteini postoje, ali u zanemarivim količinama. Jedna prosječna banana sadrži 87 kcal. Hmmm??! Usporedimo li istu količinu banane i grožđa, potonje je nešto tanje gledano kalorijski.
Realno gledano, kako bi u govoru rekli, tko se zaustavi na jednom manjem grozdu? Grožđe je sočno, mirisno i slatko. Za one koji moraju brojati ugljikohidrate, odnosno količinu šećera (keto dijeta ili dijabetes) ovo je važna informacija. Za sportaše, posebno sportove koji se igraju na poluvrijeme, grožđe je odlična dopuna energije za intenzivnu dinamiku vježbanja. Za ostale koji ne vježbaju, 16 grama šećera nije 16 tona, ali teško je zaustaviti niz. Dva grozda su već 34 grama. Stoga, vrijedi se držati načela umjerenosti.
UVRSTITE NA JELOVNIK GROŽĐE I IMUNITET ĆE BITI ZAHVALAN
Sveukupno gledano, hranjiva vrijednost grožđa u ravnini je s energijskom. Kasno ljeto i rana jesen je vrhunac sezone grožđa. Prilika je da potražite lokalne uzgajivače i pronađete neku novu sortu koju do sad niste probali. Grožđe bi već svojim nutritivnim sastavom valjalo koristiti u jesen. Ne kao pozdrav na kraju ljeta, već kao pripremu za novo godišnje doba. Zima kuca na vrata i najavljuje svoje izazove, grožđe i imunitet su kalendarski u prirodi povezani baš nekako u pravo vrijeme.
Pregled vrijednosti grožđa (100g) iz američke tablice prehrambenih vrijednosti (FoodData central 2020)
Erik R. Olson, Jennifer E. Naugle, Xiaojin Zhang, Joshua A. Bomser, J. Gary Meszaros:
Inhibition of cardiac fibroblast proliferation and myofibroblast differentiation by resveratrol. American Journal of Physiology-Heart and Circulatory Physiology 2005 288:3, H1131-H1138
