Početkom rujna 2022. Vlada je objavila paket mjera kojim cilja utjecati na rastuću inflaciju i pogoršanu ekonomsku situaciju. U sklopu paketa se uvode ograničenja na ciljane prehrambene artikle. Na moje veliko iznenađenje, među biranim artiklima našao se kristal šećer. Neka vas ne zbuni naziv, to je bijeli šećer.
Ako u cjelini izuzmemo politički i ekonomski aspekt ove odluke, ostaje blago rečeno upitnik pored zaštite potrošnje bijelog šećera. Ne govorimo o poticajima proizvodnji, zaštiti radnih mjesta već održavanju sirotinjskog luksuza. Štitimo potrošnju šećera. Vjerujem da je odluku pratio i Ministar zdravstva.
Teško mi je pojmiti da je službeni stav poticanje konzumacije bijelog šećera uvođenjem zaštitne cijene pod alibijem teške ekonomske situacije i povećanja mogućnosti potrošačke košarice. Bijeli šećer sigurno ne želimo vidjeti u potrošačkoj košarici. Ne po piramidi zdrave prehrane, ne po zdravom tanjuru ni po bilo kojem drugom mjerodavnom modelu za zdrave prehrambene navike, akademskom i zasnovanom na znanstvenim činjenicama.
I onda dobijemo zaštitnu cijenu bijelog šećera. I (njegovog brata) bijelog brašna, također.
Možda se u ovom potezu mogu razumjeti ideja lake političke motivacije. Eventualno čak i ekonomske logike. Problem ostaje kako sa zdravstvenog stajališta prihvatiti ovakav potez? Govorimo o zaštiti konzumacije bijelog šećera (!?!!) u zemlji čija statistika debljine (BMI indeks) stoji na poražavajuće visokim brojkama.
Hrvatska je po pitanju debljine u samom vrhu europskih zemalja. Prema podacima Eurostata iz 2019., u Hrvatskoj 65% odrasle populacije ima BMI (indeks tjelesne mase) preko 25. To je >10% iznad od europskog prosjeka (53% populacije). Detaljniji pogled daje još goru sliku. 73% muškaraca i 58% žena. Ili ovako – 3 od 4 muške osobe nose prekomjerne kilograme.
Gornji podaci jasno govore kako je veliki dio stanovništva prilično premašio svoju brojku idealne tjelesne mase. I to su podaci iz 2019., prije COVID ere izolacije! Ogroman dio zdravstvenog budžeta odlazi na liječenje posljedica debljine. Brojevi dijabetesa su u porastu, da izdvojimo samo najočitije. Inače je proklamirani cilj ovog poteza Vlade je povećanje potrošačke košarice. Iz sažetka prenosim širu listu cjenovno zaštićenih namirnica:
- suncokretovo ulje
- glatko brašno
- oštro brašno
- kristalni šećer
- piletina
- svinjski vrhat s kostima
- svinjska lopatica bez kosti
- miješano mljeveno meso
- mlijeko 2,8% mm
O ŠEĆERIMA
Za neke od namirnica s liste, mogli bi pronaći opravdane i zdrave prehrambene motive. Za većinu ostaje pitanje zašto subvencioniramo njihovu potrošnju? Još bolje, koje su dugoročne posljedice? Naravno, nisu svi izbori na listi loši. Ima namirnica koje zaslužuju biti subvencionirane u vrijeme krize. Iz nutricionističkog kuta gledanja, veći prioriteti poticanja potrošnje bi većinom bile neke druge namirnice. Počevši od plave ribe, luka ili jogurta, na primjer.
Izdvojimo li šećer, gdje pronaći iole pozitivan efekt ovakve odluke u sadašnjoj zdravstvenoj slici nacije?
Stopa karijesa i dentalno zdravlje nacije sigurno neće profitirati. Nutricionistički gledano, ili ogoljeno, bijeli šećer je bezvrijedan. Prehrambeni artikl u kategoriji junk, trash, smeće, niškoristi. Svejedno da li je dobiven iz šećerne trske ili šećerne repice, bijeli je u punom smislu riječi prazan po hranjivoj vrijednosti.
U tablici sastojaka stoji jedan jedini. Ugljikohidrat, šećer, sukroza. 4 kcal po gramu, i to je sve. Energija očišćena od svega. Procesiranjem u prehrambenoj industriji temeljito je očišćen od hranjivih tvari poput vitamina, minerala, aminokiselina, antioksidanta i vlakana. Njih, by the way, ima određena količina u šećernoj repi i šećernoj trsci kao cjelovitoj namirnici. Šećer je rafinirana namirnica, pročišćena od nutrijenat.a Slobodan od hranjivih koristi, ostaje kao brzo šećerno gorivo za ljudsku fiziologiju.
Da bi se došlo do bijelog, valja puno korisnih hranjivih tvari eliminirati. Ono što ostaje je bijeli šećer, kemijski naziv je sukroza (ili saharoza). To je disaharid koji u svojoj formuli sadrži jednu molekulu glukoze i jednu molekulu fruktoze. U probavi se spremno razgrađuje na sastavne dijelove (G i F). Oboje se u visokom postotku uspješnosti apsorbiraju u organizam. Glukoza ide aktivnim transportom, a fruktoza apsorbira bez ograničenja.
VREĆA BIJELE SREĆE
Već u prvom metru tankog crijeva apsorbiramo gotovo 100% unesenog šećera. Unutar organizma, šećer je primarno gorivo u metabolizmu mnogih tkiva i stanica. Osobito živčanog tkiva i mozga, koji su ujedno glavni potrošačima. Važna karika u ovoj priči. Posebno dio mozga koji zovemo centar za nagrađivanje.
Šećer ima izravnu vezu. Konzumacija šećera daje instant osjećaj zadovoljstva. Ali kratko traje. Mozak + šećer = brza sreća, kratkog vijeka. To je relacija gdje nastaje dobar dio loše priče o šećeru, ovisnosti, inzulinskoj rezistenciji, pretilosti i svim njenim komorbiditetima. Brza jeftina utjeha i emocionalno hranjenje uz skupu cijenu.
BIJELI ŠEĆER I METABOLIČKE BOLESTI
Kada govorimo o šećeru u ljudskom tijelu mislimo na glukozu. Primjerice, vadimo krv i mjerimo šećer. Iskazuje se vrijednost glukoze u krvi (GUK) u mmol/ml. Fruktoza (poznata još i kao voćni šećer) je drugačija vrsta šećera. Fruktoza se u tijelu ne koristi kao takva. Pojednostavljeno, koristimo je tek ako ju tijelo prethodno pretvori u glukozu.
Složena priča, dug proces, puno istraživanja, loše vijesti. Ukratko, višak fruktoze, pojednostavljeno rečeno, može doprinijeti razvoju masne jetre i drugim metaboličkim i endokrinološkim štetnim posljedicama. Veliki unos bijelog šećera, ujedno znači i i visok udio fruktoze (50% bijelog je fruktoza).
Kao primjer navedimo domaći pekmez pripravljen s cjenovno zaštićenim šećerom. Klasičan recept je pola kilograma voća i pola kilograma šećera, pola pola. Tako na samo jednu jušnu žlicu pekmeza, unosimo već 4-5 grama fruktoze, što je oko četvrtine (25%) količine koju neka istraživanja smatraju za dnevni gornji metabolički limit prerađivačkog kapaciteta jetre. Dalje od toga kreće lagani pritisak po prisilnoj konverziji u masti. Debljina, masna jetra, nastavite niz..
Sam bijeli šećer, pak, relativno rijetko se ističe u javnozdravstvenim preporukama. Nije nevidljiv, ali više govorimo o debljini kao o nerješivom nacionalnom problemu zdravstva. Problem pretjerane konzumacije šećera svojevremeno je bio aktualiziran prijedlozima na takozvani šećerni porez. Da li je ovaj potez potpisivanje predaje i prebacivanje sve težine problema pretilosti s polja prevencije na polje farmakološke intervencije i povećanja kapaciteta zdravstva na liječenje posljedica debljine?
Šećer kao prehrambeni problem dugo vremena je bio u sjenci kolesterola. Hiperlipidemija i ateroskleroza su se u narativu lancem vezali za kolesterol. Poput dežurnog krivca, kolesterol je dugo nosio glavnu rolu negativca u svim lošim filmovima o debljini.
Baš kao u filmovima, rekli bi sneaky bastard, sav u bijelom radi štetu, a cijelo vrijeme se krije u sjenci kad se traže krivci. Na sam spomen “Kolesterol!”, inače, se u neko starije vrijeme obrazovani ljudi i danas lecnu, bojeći se jadne molekule kao najgore stvari u hrani. Još i danas se nerijetko čuje kletva prijekora, straha i strašnog upozorenja: “Ali to je puno kolesterola !?!!?!”
Nezgodna je kombinacija bijelog šećera i bijelih (zasićenih, animalnih, palma) masti. Zapravo, bilo kojeg šećera i bijelih masti. Posebno ako se prezentira kao savršena hrana utjehe u večernjim satima. Već sam o tome pisao u tekstu –> Kasna večera i masno tkivo.
BIJELI ŠEĆER I EKONOMSKA STRANA PRIČE
S druge strane, čini se da je šećer postao daleko bitniji za ekonomiju nego za zdravlje čovjeka. Prevalencija kratkoročne političke i ekonomske logike je dominantan učinak ovakve odluke. Proizvođači šećera u konačnici se javljaju također kao žrtve. Po ovako niskim cijenama prodaje, proizvodnja postaje praktički neodrživa, uzevši troškove.
Radna mjesta su u pitanju, kooperanti, poljoprivrednici i drugi uključeni u lanac proizvodnje, prodaje i prerade šećera u druge proizvode. S druge strane, dvije velike šećerane su već zatvorene (osječka i virovitička). Alternativa je uvoz, odnosno slobodno tržište.
Vidi li netko problem da ekonomiju napadnutu ratnom i COVID krizom liječimo uz plaćanje cijene po zdravlje stanovništva? Drži li se cijena šećera niskom, među odabranih samo deset namirnica, potiče se i osigurava njena potrošnja. Učinak je postignut, ali koje su posljedice?
Biće u potpunosti suprotne na ova dva polja. Što veća konzumacija šećera znači loše vijesti po zdravlje, ali tim više ekonomija profitira. Cijenu plaćamo budućim troškovima zdravstvenog sustava. Nešto kao gotovine u zalagaonici. Da nema ogromnog udjela kardiovaskularnih i metaboličkih bolesti kao vodećeg uzročnika smrtnosti, rekli bi nikom ništa. Gotovo pa zero sum game.
Kad smo već kod ekonomske logike …
Zašto se ne ograniči odnosno jamči zaštitna cijena meda? Premda se prodaje kao premium kategorija, i med je zapravo šećer. OK, tehnički nije isto što i bijeli šećer. Sadrži umjereni doprinos imunitetu kroz pčelinje dodatke, ali u osnovi vrlo skromnu nutritivnu vrijednost (ili pozitivnu razliku) u odnosu na bijeli šećer. Ono malo proizvođača koji uspješno proizvode med, brzo bi uz sniženu cijenu osjetili ekonomske posljedice. Za razliku od bijelog, proizvodnja meda ima korisne učinke po prirodu, ali i voćarstvo i druge agronomske grane. Bijeli je, eto, strateška namirnica potrebna industriji. Nema boljeg primjera dva lica iste namirnice.
IMAMO LI IZBORA?
Kada su pivo definirali kao hranu, a vino ostalo alkohol, često sam odgovarao da “ima i puno gorih stvari.” Recimo, glukozno fruktozni sirup i trans masti iz hidrogeniranih biljnih ulja. Bijeli šećer je nesumnjivo jedna od najvećih prijetnji zdravlju pojedinca danas. Ali je potpuno legalan. Konzumacija je prepuštena na slobodan izbor. Slobodno se reklamira bezbroj proizvoda koji ga sadrže. U životu mnogih dan počinje i završava sa šećerom. Pitanje je samo, da li ljudi navučeni na šećer imaju izbora? Nije samo adikcija u pitanju. Pretile osobe, pred-dijabetička stanja, inzulinska rezistencija (PCOS), djeca …
Srećom pa imamo izbor. Priroda ima rješenje. Zove se voće. Prirodno je slatko. Ne sadrži ni približnu koncentraciju šećera u odnosu na bijeli šećer. Glukoza i fruktoza kombinirano. Kome treba glukozni udar, tu je sušeno voće. Grožđice, datulje, smokve, jabuke i drugo voće koje se može sušiti.
Znači, ništa, keep calm and eat fruit. Ostanite mirni i nastavite jesti voće. Ako niste do sad, evo prilike da učinite nešto dobro za svoje zdravlje. Zamijenite proizvode s puno šećera voćem. Mogu i prirodno cijeđeni 100% voćni sokovi umjesto zaslađenih šećernih gaziranih napitaka. U prethodnim objavama, pisano je dosta o voću. Svako voće sadrži šećer. Borovnice, grožđe, jagode, maline, kivi, banana, indijanska banana, čak i limun. Isti kriterij po kojem je rajčica povrće. Premda je bobica, diskvalificira je premalo šećera.
O cijeni šećera i trajanju mjere, vrijeme će pokazati rezultate. Dotad, uzmite kokice (još jedan de facto bijeli šećer), u naslonjač i pratite dramu u nastavcima. Bijeli šećer protiv ekonomije ili zdravlja. Nije moguće u ovom slučaju imati i ovce i novce. Što će prevladati na kraju?
